Podsećanje na rat u Bosni: Knjiga “Ljubi bližnjeg svog” (9)

Večna opomena

Aasara 07 S
Peter Maass je radio kao strani dopisnik iz Azije i Evrope, u periodu od 1983. do 1995. godine. Članci su mu objavljivani u listovima Washington Post, New York Times, Wall Street Journal i New Republic. Za knjigu „Ljubi bližnjega svoga” dobio je 1997. nagradu za Knjigu godine Los Angeles Timesa (1997 A Times Book Of The Year Award) i nagradu 1997 Overseas Press Club Prize. Peter Maass živi u Njujorku i redovito piše za magazine New Yorker, Wired i Slate. O knjizi “Ljubi bližnjeg svog” Peter Maas kaže: “Ova knjiga opisuje ljude i događaje usidrene u ratu u Bosni, ali nije ni historija tog sukoba niti predviđanje njegovog krajnjeg ishoda. U stvarima rata i mira, bolje je odoljeti navadi predviđanja. Posljednji događaji i iznenadni obrti za ovu knjigu su od drugorazrenog značaja, i u svakom slučaju oni samo slijede putanju uspostavljenu 1992. i 1993. godine, kad sam izvještavao o ratu u Bosni. Jer, tragedija i patnje ljudi koji su opisani na stranicama što slijede nisu se od tada promijenile: mrtvi nisu ustali iz svojih grobova; sumnja nije prerasla u vjeru. Štaviše, ono što se dogodilo tim ljudima, dešavalo se i ljudima u drugim zemljama i desiće se ponovno. Rat i njegovi pratioci - kukavičluk i junaštvo - univerzalne su osobine rata. Ja sam u svojoj knjizi pokušao to istražiti, nastojao sam naći odgovor na ono strašno, izluđujuće pitanje ‘Zašto?’. To, više no sama Bosna, istinska je tema ove moje priče o ratu”. Delove iz knjige Petera Maasa donosimo u devet nastavaka

Natrag na tekst

Komentari

Aggy tjera istinu

Raspravljajte se vi i dalje na besmislenim tekstovima, ali cete i dalje preskakati tekstove o ratu u BiH. Ne interesira vas ? Ne zelite znati ? Znate li ?
30.06.2018, 14:03:27

I "komandat stada", tj. čoban tjera ovčice

Interesira nas. Želimo znati (zapravo, znamo). Ovo me, myself & I u "MI" fazi odnosno sa Voolinovim sindromom. Što želiš novo čuti, a što nije rečeno? S tobom ću se uvek složiti bezrezervno i bespogovorno štogod rekla na ovakvoj temi. Da li želiš neprestan klimoglav uz rečenice tipa "ah, naravo, u pravu si", "svakako, da je tako tu nema zbora", usw. Možda ne veruješ, ali u Srbiji imaš istomišljenike koji su svojevremeno činili onoliko koliko su im njihove moći (bolje da kažem - nemoći) dopuštale. Šta bi trebalo još da se uradi a da "diskurs" ne upadne u monotoniju, u besmisleno i neukusno povlađivanje od kojega nikakve vajde nema, niti može biti? Svako neslaganje s tvojim rečima ti kontaš kao napad na sebe (tebe). Pokušaj kod Milodana, možda ti on "privede" nekog pokajnika s rusofilsko-kretenskog NSFM-a. No, čisto sumnjam da je on za tako nešto sposoban. Osim toga to je i nepotrebno. Oni koji su hteli da saznaju šta se zbivalo u BiH ratu, ko je bed gaj a ko gud gaj, to su mogli za ovih dva`cetpet i kusur godina da urade. I ne "kritiziram/o" Milodana na onom tamo topiku, nego razgovaram/o bez suvišne teatralnosti tebi svojstvene. Ako ti se ovih par rečenica ne dopadnu, i protumačiš ih kao ponovni atak na tvoj lik & delo , ja ti ne mogu više pomoći (a ni sebi, jel`). Ali ti niti želiš pomoć. Želiš li? `Bem mu miša, žrtava na sve strane, a krivcima ne mož` u trag ući!
Kentucky Schreit Ficken 30.06.2018, 15:18:08

Nema potrebe za analizom komentatora

Znam da ima ljudi koji znaju i koji se srame. Ali, u Srbiji je jos uvijek ista politika kao i prije dvije decenije. Zato se pitam koliko vas je ostalo imajuci na umu politicku reviziju povijesti, negiranje ucessca u ratovima devedesetih.Koliko takvih, jer citava jedna generacija je odrasla na potpunom odricanju Srbije .Koliko ?
30.06.2018, 15:37:15

Koliko, pitaš..

Pa evo da ti rečem. Generacije o kojima govoriš su izgubljene. Nema ništa od njih, pogotovo sa njima. A mi ostali (zaostali) nismo se još prebrojili. Ali ako imaš vremena da sačekaš da obavimo još samo jedan mali poslić, tj. da formalno odnosno de jure (de facto već jesmo) priznamo Kosovo i održimo "Svetrejtorski kongres srBskih izdajnika" na kojem ćemo da se prebrojimo, dakle, tada i samo tada ću moći da te obavestim o brojnom stanju. Ali postoji opasnost da nas preduhitre i da nas postave pred zid, te da nas onda lagano "izbroje". Ovo je dakako najverovatnije, jer ovde biti optimista je opasan luksuz. I to s obzirom i na komentare sa ovakvih, mnogi će reći, minornih i nevažnih stranica i nezavisnih od pameti medija - https://www.facebook.com/photo.php?fbid=643080446037668&set=ecnf.100010071540073&type=3&theater
Kentucky Schreit Ficken 30.06.2018, 16:34:33

Hvala ti

na odgovoru.Jeste strasno.Bila sam sluzbeno u Beogradu nedavno, i kada nas je kustpsica Skupstine Srbije provela kroz zgradu, vidjela sam da su uklonjeni gotovo svi revolucionari antifasizma.Pitala sam zasto osim Dusana , Zvonimira( kpji je mit), i ne znam kojeg slovenackog vladara nema drugih-ostala je nijema.U prici oko Skupstine izostavila je dio od zavrsetka ww do 1988.U biblioteci je izostao tocan spisak narodnih heroja Jugoslavije. Na Zelenom vencu su se prodavale cetnicke znacke, subare i slike.Mlada pravnica u Skupstini mi je rekla da ne zna nista o Sarajevu, a starija, da nije tocno ono :"sta Sarajevo prica". Strasno je, ali otpor u Srbiji se sveo na Zene u crnom, Kandic, Biserko.Srdje vise nema......Tko je ostao ?
30.06.2018, 16:57:09

Hvala i tebi na razumevanju.

Ovde postoji svojevratan paradoks koji se može u najkraćem, sažetom obliku, ovako predstaviti: dakle, sadašnje generacije uopšte ne žele povratak na staro, mada im je to staro neprekidno na pameti i pred očima, iako bolju budućnost ovde ne mogu niti da zamisle. Šta to znači? Ukratko, ja sam za svoj ćef obavio malo istraživanje, bez neke naročite metodologije, fejsbučnih stranica "omladinki i omladinaca" od 20 do 30 godina starosti (jal` mladosti, kakogod). Bavio sam se samo onima koji su dali nekakve podatke o svom osnovnom, srednjoškolskom i daljnjem obrazovanju. Odmah s početka sam isključio one pobesnele desničare, bez obzira na "stručnu spremu". Jer, tu je stvar potpuno jasna. Ono što upada u oči je veličanje tzv. Velikog Rata (WWI) i onovremenih glavnih aktera i tobožnjih junaka, i odnos njihov (omladine) spram tadašnjih saveznika, a današnjih "neprijatelja". S tim što se retko pominju i oni koji su četiri godine proveli u rovovima i na marševima, i na čijim plećima je i bio sav teret rata, da tako kažem. To su oni malobrojni likovi koji su poznati i tebi još iz osnovne škole. Dakle, verbalno glorifikovanje nacionalnog “samo/pregalaštva” uz svu prateću ikonografiju koja prigodno ide uz takvo, dozlaboga plitko, tumačenje istorije. Ponegde se može naići i na osvrt na Tucovićevu knjigu “Srbija i Arbanija”, ali tu su mladi “kritičari” suviše pristrasni (nikakvo čudo) i negativne konotacije su, dakako, neizbežne. Ako tako stvari stoje, a stoje, nego šta, onda ne treba da (te) čudi tvoj ukupni doživljaj u Skupštini Srbije. To je naprosto tako. A Drugim svetskim ratom, na nekakvoj “akademskoj razini”, bave se samo desničasko patriJotski bilmezi u cilju pobijanje i prekrajanja svega i svačega povezanog sa NOR-om. Ostali niti se vide niti se čuju. Ako takvih ima uopšte. Malobrojni afirmatini tekstovi se nalaze u Danasu (Kišjuhas, svojevremeno, tj. zadnje što sam ja lično uspeo da vidim i pročitam). Ovo su dakle moji osobni utisci. Neko drugi će, najverovatnije, konstatovati nešto savim drugo, u smislu boljeg ili goreg zapažanja koji se odnosi na problematiku cele ove teme (ako je to zapravo uopšte i tema). Samim tim, valjda, možeš doći i do zaključka kakav odnos ti mladi ljudi imaju prema ex-YU ratovima. S ovim zadnjim u vezi sam pokušao (uzalud, naravano) da preporučim pojedincima, za pažljivo čitanje, knjigu Ilije Radakovića, generala, narodnog heroja NOB-a, Ličanina i, što je ovde za njih bitno, mislio sam (ali, avaj, pogrešno), Srbina. (Posedujem papirnati primerak jer volim miris knjiškog papira, a još sam uz to i skroz-naskroz demode). - Besmislena YU-ratovanja 1991-1995. - ( http://www.znaci.net/00001/23.htm ) Nailazio sam jedino na grubo odbijanje. Međutim, nisam niti imao preterana očekivanja i nadanja. A, tko je ostao? Eh, ostali su zaostali, kao i moja malenkost. Krajnje vreme je za put pod noge.
Kentucky Schreit Ficken 01.07.2018, 19:40:05

Ovo je strasno.

Nije valda da si toliko pesimistican ? I ja mislim da pojedinci danas ne mogu mijenjati svijet, ali ipak, zar njihovi stavovi nisu potvrda da ima i onih drugih ? I da ce ih uvijek biti. Jedna mala crtica: u auli Skupstine Srbije, bili su izlozeni dijelovi Dusanovog zakonika.Primijetila sam natpis, parafraziram, da ako se mladi vjencaju bez obreda Crkve, imaju im se pdsjeci ruke i noge.Kada sam primijetila da se hriscanstvo u Srbiji sirilo teskom silom, i da je to bilo cak u 14 stoljecu,( sto je suprotno vremenskom okviru u koji se smjesta hriscanstvo u Srbiji), nastupio je tajac.Kustosica je bila zbunjena, ona o tome nije razmisljala.
01.07.2018, 20:49:06

Jedna digresija na ovu depresiju

Naravno da nisam "toliko pesimističan", ja sam mnogo više nego pesimističan. Zapravo, u mom slučaju bi dobro leg`o jedan neologizam glede situVacije u svetu s posebnim naglaskom na zemlju Svrabiju. Meni često zameraju ljudi koji "dele zajedničke interese sa mnom" (ovde su navodnici iz samo meni razumljivih razloga ;D ) da se bavim marginalnim likovima & pojavama, u užem i šrem smislu, u društvu u kojem obitavam "dok me od njega smrt ne rastavi". Ali ja uvek iznova naglašavam da je istorija puna frapantnih "pravilnosti" i naizgled nebitnih podudarnosti. Ovo se, dakako, odnosi samo na tzv. pisanu istoriju, i što dalje idemo u tom smeru možemo više podozrevati da tu nešto “ne štima” (No, to je /samo malo/ drugačija tema). Ova možebitna misterioznost i nerazumljivost neka te ne dovede u zabludu, no jasniji ne mogu da budem zbog same prirode "te stvari". Hoću reći, površna naklapanja druga Marksa i druga "Engleza" kao i njihovih epigona i epigončića su se pokazala na koncu krajeva blesavim i smešnim. Mister Popper (Karl) "počistio" je i razbucao takva snoviđenja za vjeki vjekov u svom Otvorenom društvu i njegovim neprijateljima. Od srca preporučujem da se pogleda. Posebno drugi tom. Kada se Hitler prvi puta izblamirao i bio zatvoren u pržun, mnogi komentatori su se rugali samoj njegovoj fizičkoj pojavi, pa i ideologiji. Doduše, jedna tanka manjina mu je i odobravala, ali su preovladale sprdnje na svim stranama. Umesto da su više i dublje proučavali taj fenomen ludog akvareliste, i videli kuda to sve vodi, ne bi ih on deset godina kasnije iznenadio kada se iznebuha ponovo "ukazao", A zaparvo je celo vreme bio tu, pred nosom svojih izrugivača. Jedan od par "jakih" kandidata za "titulu" Hitlera srBskog je i Нови Вожд Србије* (Asterisk te zove da pogledaš link). Možda si videla da ga spominjem jedno 2-3 puta u svojim komentarskim uradcima. On je neizrecivo glup i plitak, no poseduje određenu grandilokventnost svojstvenu svim babarogama od 8. sednice naovamo. Narativ prepun srBsko-mitoloških fraza i metastaza, začinjen, poslednjih najmanje desetak godina, zaverološkim domaćim a svetskim idiotizmima par excellence. Tako, u jučerašnjem obraćanju urbi et orbi on leleče iz sveg glasa i upozorava sluđeno pučanstvo na skoro pretvatranje Serbije u "migrantski logor" koja, dalje, postaje "arabistan i ciganistan"(!), da bi, odmah u sledećoj rečenici, pazi ovo, nazvao EU "rasističkom" (tvorevinom, podrazumeva se). Sad, manje više što je on i sam rasista, ali niko, pazi, niko u komentarima ne primećuje nedoslednost u te dve rečenice. Šta ti to govori? Znaćeš i sama, ali to govori da smo “mi” uvek žrtve, da smo “mi” superpošteni, itd., a svi ostali, “balije, šiFtari, ustaše”, zajedno sa Laminatima, đavolski nakot. (Shvati da se ovde ništa ne menja već trideset paklenih godina, bez obzira što čuješ i neke sasvim drugačije glasove. Ti su glasovi u teškoj manjini, i njih je sve manje. U cunamiju ludila koji žestoko udara i oni će polahko nestati. I to je sasvim izvesno). Taj matori skot kojemu ni dijagnozu nije teško postaviti, šizofreno psihopatski narcizam, sa svojim bednim životom je, kako bi kod mene rekli, “na uvratinama”, ali još uvek sluđuje svoje bedne sledbenike i maše im pred nosom sa kemtrejlsima, antivaxerstvom, ugroženošću srBske nacije od svih i svačeg. Do pre dva dana je ispred Skupštine u Beogradu štrajkovao glađu und žeđu, da bi prekjuče naprasno odustao od toga. Jer, nema “odziva”. A samo pre nedelju i po dana se “opraštao” od svojih moronskih “svedoka” rečima “ako je potrebna moja žrtva da se podignete, podneću je”. Drago mi je što su se ipak neki pomalo trgli pa ga zahebavaju sve u šesnaest. Ali za mene će takvi likovi ostati ujedno i beskonačno komični kao što će biti i ostati mentoli na koje se moj ceveni alarm nepogrešeivo pali. * https://www.facebook.com/aleksic.nikola.756/posts/481120852328338 ------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Što se tiče onoga što si napisala u vezi hrišćanstva, ovde toga nema, ne postoji (ja nisam ubeđen da tako nešto uopšte postoji, ali to je moje subjektivno stanovište). Ono što postoji je tribalno-atavistički sataraš koji se malo “očešao” uz grčko-rimsku civilzaciju i reko da mu dosta. Takozvano paganstvo je opstajalo vekovima nakon pokrštavanja, dugo, dugo, uz još uvek nestabilno “hrišćanstvo” u ovim krajevima krvomednim. Evo ti samo jedan primer. “Braća Grkljani”. Maniots - religion The introduction of Christianity came late in the Mani: the first Greek temples began to be converted into Christian churches during the 11th century A.D. A Byzantine Greek monk (although said to be of Armenian origin or a Greek originally from Argos) born in the Pontus called Nikon "the Metanoite" (Greek: Νίκων ὁ Μετανοείτε) was commissioned by the Church to spread Christianity to areas that had stayed true to their own original pagan traditions such as Mani and Tsakonia. Some pagan Maniots would wear a small helmet or spear tip pendant called a Doryaround their necks as a symbol of their main god, Ares, similarly, the Vikings, most who remained pagans until the 14th century would wear either a small hammer pendant called a Mjolnir or a small spear tip called a Gungnir as a symbol of their main gods, Thor and Odin. The area of the Peloponnese was a land full of demons, which St. Nikon was constantly struggling against. St. Nikon came to the Mani in the latter half of the 9th century to preach Christianity to the Maniots. Although the Maniots began to convert to Christianity in the 10th century due to Nikon's preaching, it took around over 200 years i.e. until the 12th and 13th centuries to eliminate most of the pagan Greek religion and traditions and for the Maniots to accept Christianity. After his sanctification by the Greek Orthodox Church, St. Nikon became patron saint of the Mani as well as Sparta. "Sealed off from outside influences by their mountains, the semi-troglodytic (Wildman) Maniots themselves were the last of the Greeks to be converted. They only abandoned the old religion of Greece towards the end of the ninth century. It is surprising to remember that this peninsula of rock, so near the heart of the Levant from which Christianity springs, should have been baptised three whole centuries after the arrival of St. Augustine in far-away Kent."
Kentucky Schreit Ficken 01.07.2018, 23:34:34

Vidimo li ili smo nepopravljivo glupi

Od pocetnog zaziranja, do situacije u kojoj mi se tvoji komentari pocinju svidjati.Kako zbog opservacija, tako i zbog zanimljivog rjecnika i zacudjujucih i simpaticnih kovanica. Glede hriscanstva i to onog u Srbij8, rekla bih da ga nema; zamijenilo ga je Svetosavlje.Ucinilo je vise stete Srbijancima, nego sto ce oni u narednim stoljecima biti svjesni.
01.07.2018, 23:52:25


Ostavite komentar:

Morate biti prijavljeni kako biste ostavili komentar