Vesna Parun: Jupiter simfonija

To je s onu stranu brda gdje sunce hoće zaći
čini mi se da ću neću izdržati dugo, u sjeni.
Popet ću se na vrh
bez svoga ljeta, bez svojih klonuća.
Kroz trave vidim crveno se crveni sunce
približujem ga svojim i vašim očima, obuhvatam ga.
Čujem kako gori; požar u blatima.
To je pejsaž koji mi je govorio u snu
i mislima tvojim i u meni
do njega će me netko dovesti, da me ondje ostavi
hoću k tebi

A bit će još ljepši kad ga napuste moje oči
da smo zajedno.