Vimenom da me je dojila zvijerka, bolje bi bilo nego žena

Vesna Parun: Mati čovjekova

Volffi1
Vesna Parun, pesnikinja mediteranskog obilja boja, zvukova, slika i ekstatičnih ugođaja, nakon kraće stvaralačke krize menja poetski rukopis i u melankoličnoj zbirci Ukleti dažd (1969) ostvaruje svoje kreativne vrhunce pronalazeći inspiraciju u prostorima metafizičkoga i arhetipskoga

Natrag na tekst

Ostavite komentar:

Morate biti prijavljeni kako biste ostavili komentar