Provlačim se svojim putem kroz bolnice
Bolnic 05 S

Photo: darkroom-cdn.s3.amazonaws.com

Vidar

I

Pogrbljeni starac dolazim menu nova lica,

gledajući na prošle godine sabirem ih u odgovoru djeci,

mladići i djevojke koji me ljube kažu: "Deder, pripovjedajte nam, stari."

(Raspaljen i ljutit, htio sam da udarim na uzbunu i tražim nemilosrdni rat,

ali su me brzo prsti iznevjerili, lice se pognulo i ja se pomirio s time,

da sjedim kod ranjenika i da ih njegujem ili da šutljivo motrim mrtvace);

godine su prošle od tih doganaja, od tih bijesanih strasti, od tih raznolikih zgoda,

od tih nenadmašenih junaštava (jedna je strana bila tako hrabra, druga je bila jednako hrabra);

"Sada opet svjedoči, opisuj najmoćnije vojske zemlje.

I što si vidio da nam ispričaš od tih i tako snažnih čudesnih vojska?

Što se u te usjeklo najtrajnije i najdublje? Od čudnih naglih bježanja,

od teških okršaja ili strahovitih opsada što ostaje najdublje?"

II

O djevojke i mladići koje ja ljubim i koji mene ljubite,

vaša pitanja o tim mojim danima dozivaju naprasite i najčudnije u naš razgovor.

Žustar vojnik, nakon dugoga stupanja dolazim pokriven znojem i prašinom,

dođem u pravi čas, pohitam u borbu, glasno kričim u hitnji uspješnoga juriša,

uđem u osvojene utvrde – no gle, poput brze rijeke one nestaju,

pronem dalje i one nestaju – ne zadržavam se na vojničkim pogibeljima ni

vojničkim radostima,

(ali sjećam se dobro – mnogo odricanja, malo radosti, svejedno sam bio zadovoljan).

Ali u muku, u snoviđenjima,

dok i dalje traje svijet sticanja, varavog sjaja i veselja,

tako se brzo zaboravlja što je prošlo, a valovi brišu otiske s pijeska,

vraćajući se sa klecavim koljenima ja ulazim na vrata (ostanite, života vam, ovdje

koji god jeste, slijedite bez buke i ne budite malodušni).

Noseći ovoje, vodu i spužvu

ravno i brzo idem svojim ranjenicima,

onamo gdje leže na tlu doneseni poslije bitke,

gdje njihova neprocjenjiva krv rumeni travu i tlo,

ili odlazim k redovima bolničkih šatora ili u bolnicu pod krovom,

vraćam se opet dugim redovima kreveta s jedne i s druge strane,

pristupam svima i svakomu jednome za drugim, nikoga ne preskačem;

za mnom ide pomoćnik i drži korito, on nosi čabar za nečistoću,

koji će uskoro biti ispunjen zgrušanim krpama i krvlju, ispražnjen, pa opet

ispunjen.

Idem naprijed, stanem,

drhtavim koljenima i čvrstom rukom da vidim rane,

ja sam čvrst prema svakomu, muke jesu ljute, ali neminovne,

jedan okreće k meni svoje umolne oči – ubogi dječače!

Nisam te nikada poznavao,

ali mislim da u ovome času ne bih oklijevao da umrem za te, ako bi te to spasilo.

III

Dalje i dalje idem ja! (otvarajte se, vrata vremena! Otvarajte se, bolnička vrata!)

Vežem smrskanu glavu (uboga, prosječena ruko, ne otrgni prevoj).

Ispitujem vrat konjanika koji je zrno proburazilo

disanje teško hropće, oko je već pocaklenilo, no život se uporno rve

(dođi, slatka smrti! Usliši, lijepa smrti!

Iz milosrđa brzo dođi).

Od krnje podlaktice, jer je ruka odrezana,

ja skidam zgrušanu krpu, uklanjam sluz, ispirem krv i sukrvicu,

natrag na svoje uzglavlje vojnik se savija sa zgrbljenim vratom i glavom koja

pada na stranu,

njegove su oči zatvorene, njegovo je lice blijedo, on se ne odvažuje pogledati na

krvavi kus

i još nije zagledao na nj.

Ja vidam ranu u boku duboko, duboko.

No samo još za dan ili dva, jer vidim da je sklop uništen i propao i vidim boju

lica žutoplavu.

Vidim probušeno rame, nogu s ranom od hica,

čistim jednu s glodovim i trulim gnjiležom, tako gadljivim, tako ružnim,

dok pomoćnik stoji odostrag pokraj mene i drži korito i čabar.

Ja sam vjeran dužnosti, ja ne popuštam,

izlomljeno stegno, koljeno, ranu u trbuhu,

njih i sve drugo ja vidim s bešćutnom rukom (pa ipak duboko u mojoj grudi

vatra, žarki plamen).

IV

Tako u tišini, u snoviđenjima

osvrćući se i sabirući uspomene provlačim se svojim putem kroz bolnice,

ozlijeđene i ranjene umirujem rukom koja utažuje,

kod nespokojnih ostajem čitavu tamnu noć, neki su tako mladi,

mnogi pate tako mnogo, ja se sjećam slatkih i žalosnih doživljaja

(mnogo se vojničkih raznježenih ruku obavilo i počinulo oko njegova vrata,

mnogi vojnički cjelov traje na tim vlasatim usnicama).

*Preveo Tin Ujević

Oceni 5