Ništa se nije promijenilo
Simborr 01 S

Photo: gazeta.pl

Vislava Šimborska: Torture

Ništa se nije promijenilo.
Tijelo je bolno,
mora jesti i udisati zrak i spavati,
ima tanku kožu i krv tik pod njom,
ima oveću zalihu zuba i noktiju,
kosti su mu lomljive, zglobovi rastezljivi.
U torturama se to sve uzima u obzir.

Ništa se nije promijenilo.
Tijelo drhti kao što je drhtalo
prije i poslije osnivanja Rima,
u dvadesetom stoljeću
prije i poslije Krista,
torture su iste kakve su bile,
samo se zemlja smanjila
i što god da se zbiva,
kao da je iza ćoška.

Ništa se nije promijenilo.
Samo se povećao broj ljudi,
uz stare grijehe pojavili su se novi,
stvarni, pripisani, prolazni i nikakvi,
ali krik kojim tijelo za njih odgovara,
bio je i bit će krik nevinosti
prema vječnoj skali i registru.

Ništa se nije promijenilo.
Možda tek maniri, ceremonije, plesovi.
Pokret ruku koje štite glavu
ipak je ostao isti.
Tijelo se grči, trza i izvija,
oboreno s nogu pada, savija koljena,
modri, otiče, slini, krvari.

Ništa se nije promijenilo.
Osim tokova rijeka, rubova šuma,
obala, pustinja i ledenjaka.
Sred tih pejzaža dušica leluja,
nestaje, vraća se, približava, udaljava,
sama sebi strana, neuhvatljiva,
čas sigurna, čas nesigurna
u svoje postojanje,
dočim tijelo jest i jest i jest
i nema kamo.

*Prevela s poljskog jezika Đurđica Čilić

Oceni 5