Slučaj homofobne diskriminacije
Pridde 06 S

Photo: deviantart.net

Vrijedi se boriti za svoja prava

Zamislimo sljedeću situaciju: jedan hrvatski liječnik iz Zagreba odlučuje sa svojim životnim partnerom svoj godišnji odmor provesti na hrvatskoj obali, te preko popularne online platforme booking.com pronađe apartman u Zadru koji mu se jako svidi. Za partnera i sebe onda rezervira sobu s bračnim krevetom, da bi mu se uskoro preko booking.com javio iznajmljivač s porukom: "Odbijeni ste. Ne primamo gejeve. Otkažite rezervaciju."

Što bi u tom trenutku učinio naš zamišljeni hrvatski liječnik koji je gej i vjenčan sa svojim životnim partnerom, također liječnikom? Moj odgovor na to pitanje je da ne bi učinio baš ništa. Možda bi se na trenutak trznuo zbog očite homofobne diskriminacije kojoj je bio izložen, no onda bi otkazao rezervaciju i potražio smještaj negdje drugdje, pazeći da ovaj put ne rezervira sobu s bračnim krevetom, kako homoseksualnost njega i njegova partnera ne bi mogla na prvu biti prepoznata.

Podsjetnik da se gej ljudi koji inače nisu aktivisti mogu i trebaju boriti za LGBT prava

Jednako važno je što taj hrvatski gej liječnik ne bi učinio: ne bi se na homofobnu diskriminaciju požalio na Twitteru (ili nekoj drugoj društvenoj mreži), ne bi objavio skrinšot homofobne poruke u kojoj se traži da otkaže rezervaciju, ne bi u tweetu poručio "Homophobia really hurts", niti bi stavio hashtag #Homophobiaincroatia, ne bi se požalio Booking.comu niti bi se obratio nekoj LGBT udruzi. Ukratko, ne bi učinio ništa. Sumnjam i da bi mu palo na pamet išta od toga učiniti, ne bi se uopće dvoumio oko toga da je netalasanje jedina prihvatljiva i moguća reakcija.

Jer taj hrvatski gej liječnik je istodobno zamišljeni lik za potrebe ovog teksta i stvarna osoba koja postoji i živi u Hrvatskoj. Nije sigurno prijelomna vijest ako vam kažem da u Hrvatskoj doista ima liječnika koji su gej, koji su u životnom partnerstvu, koji su i djelomično aut, ali im ne pada na pamet javno se suprotstaviti homofobnoj diskriminaciji, po čemu nisu nikakav izuzetak u hrvatskoj LGBT zajednici, nego velika većina i pravilo.

Zato je nevjerojatna sreća za hrvatsku LGBT zajednicu što se homofobna diskriminacija opisana na početku ovoga teksta dogodila brazilskom liječniku, radiologu dr. Fabianu Vallimu iz Sao Paola.

Bilo je lijepo nakratko svjedočiti tome kako se ponašaju emancipirani LGBT građani i kako se treba suprotstaviti homofobiji

Vallim je, nehotično, napravio veliku stvar za hrvatsku LGBT zajednicu, vođen samo svojom građanskom sviješću, prepoznavanjem nepravde i osjećajem ravnopravnosti. Vallim je hrvatsku LGBT zajednicu podsjetio kako se gej ljudi koji inače nisu aktivisti mogu i trebaju boriti za LGBT prava kad se nađu u konkretnoj situaciji koja zahtijeva aktivističku reakciju, dakle podsjetio je hrvatsku LGBT zajednicu da ona to i dalje ne čini. Naročito onaj dobrostojeći dio LGBT zajednice, hrvatsku LGBT buržoaziju koja većinom bira aranžiranje s postojećom homofobijom, umjesto otpor.

Važnu ulogu u tome odigrao je i Zagreb Pride, pokazavši aktivistički instinkt nakon što im se Vallim javio i požalio na diskriminaciju koju je doživio. Naime, njegov tweet u hrvatskom kutku Twittera prva dana po objavio nitko nije primijetio, no Zagreb Pride je ritvitao Vallimov tweet i tagirao niz hrvatskih medija. Tako sam ga primijetio i ja te čim sam ga pročitao i pogledao skrinšotove koje je u njemu objavio, znao sam da imam priču koja će nekoliko dana dominirati hrvatskim medijima i javnošću.

Vallima se nije moralo nagovarati, ohrabrivati ni tetošiti

Od tog trenutka do objave mojeg članka na Indexu, koji je, kako se to kaže u novinarskom žargonu, "broke the story", prošlo je tek nekoliko sati. Onda su uslijedili i brojni članci u drugim medijima, prilozi na televizijama itd.

Jedan od ključnih razloga zašto je bilo moguće tako brzo objaviti tu priču uz poštivanje svih profesionalnih standarda bio je, naravno, sam Vallim. Kad smo preko Twittera stupili u direktnu komunikaciju, odmah sam mu naglasio da želim objaviti članak o onome što mu se dogodilo, a on je bez ikakvih problema na to pristao.

Dapače, on je želio da homofobna diskriminacija postane medijska tema u Hrvatskoj, jer razumije da je to jedan od načina otpora nepravdi i odgovornosti građana koji se s diskriminacijom suoče - nikako o tome šutjeti, nego o tome javno govoriti i prozvati one za diskriminaciju odgovorne, tražiti djelovanje nadležnih institucija itd.

S Vallimom nisam uopće morao pregovarati o tome smijem li mu objaviti puno ime i prezime, što je neizbježna tema rasprave kad se novinari bave nekom LGBT temom sa sugovornicima iz Hrvatske, nije bilo ni nikakve drame oko toga da se objavi i njegova fotografija, nije bilo zapravo nikakve zadrške ili kalkuliranja oko toga jer je on stvar odlučio istjerati na čistac.

Nije ga se moralo nagovarati, nije ga se moralo ohrabrivati, nije ga se moralo tetošiti, što je sve uobičajeno s većinom ljudi iz hrvatske LGBT zajednice kad je riječ o njihovom istupanju u medijima.

Pritom treba naglasiti da Fabiano Vallim nije aktivist, on je radiolog iz Sao Paola koji sa svojim mužem živi normalan građanski život, ali je baš zato i tako reagirao kad se susreo s homofobnom diskriminacijom. On je poruku zadarskog iznajmljivača iz svoje privilegirane pozicije visoko obrazovane, dobrostojeće srednje klase odmah ispravno prepoznao kao homofobnu i diskriminatornu, te je sa samouvjerenošću tipičnom za pravu buržoaziju i ponosom svojstvenim doista emancipiranim LGBT ljudima odlučio reagirati tj. uzvratiti, koristeći se uobičajenim metodama u takvim situacijama – javno posramljivanje, kontaktiranje interesnih udruga, prijava diskriminacije kompaniji preko koje homofob posluje, izlazak u javnost i medije...

Bilo je potrebno da se pojavi jedan brazilski gej liječnik i pokaže kako se to radi

Fabiano Vallim je u 48 sati odradio jedan fantastičan masterclass građanskog aktivizma, postigavši da homofobni diskriminator bude odgovarajuće kažnjen za svoje ponašanje. Zadarskom iznajmljivaču su suradnju otkazali i Booking.com i drugi popularni online servisi za turiste i putovanja, u medijima je prozvan zbog svoje homofobije (a onda se još uspio dodatno ukopati svojim izjavama koje su dodatno potvrdile da je neprijeporno riječ o homofobnoj diskriminaciji), te ga sad istražuje i policija zbog kršenja Zakona o suzbijanju diskriminacije.

Crol.hr je ispravno u naslov jednog od članaka o ovoj priči stavio sintagmu "cijena homofobije" – u ovom se slučaju zahvaljujući angažmanu Fabiana Vallima cijena homofobije za jednog hrvatskog homofoba pokazala zadovoljavajuće visokom.

Vallim je reagirao kako treba i kako je poželjno, a isto su učinili i mediji, prepoznavši u toj priči i neupitno postojanje javnog interesa i dobru novinarsku temu. Pozitivno iznenađenje dolazi od institucija države, koje su također reagirale kako treba i kako je poželjno. Zahvaljujući gej liječniku iz Brazila Hrvatska je odjednom izgledala kao funkcionalna država koja ima smisla.

Zanimljiva je bila i reakcija hrvatske javnosti. Očekivano, javili su se brojni homofobi i počele su se širiti razne teorije zavjere, ali i mnogi koji su bili zgroženi tom homofobnom diskriminacijom i koji su kao ljudi iz turističkog sektora – jedine preostale funkcionalne grane domaćeg gospodarstva – naglasili da su kod njih gej gosti dobrodošli, doduše često otklizavajući u klišeje o pedantnim pederima koji puno troše.

I najvažnije od svega, cijela hrvatska javnost je osvijestila činjenicu da je u RH na snazi već deset godina Zakon o suzbijanju diskriminacije, koji između ostaloga zabranjuje odbijanje pružanja usluga nekome samo zato što je gej.

Nažalost, nije samo hrvatska javnost, odnosno heteroseksualna većina, zaboravila da imamo moćan Zakon o suzbijanju diskriminacije (i to ponajviše zahvaljujući Jadranki Kosor!), nego je to zaboravila i hrvatska LGBT zajednica. Koja očito taj zakon baš i ne koristi, iako je homofobna diskriminacija notorna činjenica hrvatske svakodnevice. Hrvatska LGBT zajednica na raspolaganju ima niz alata za borbu protiv homofobije, ali nema petlje da se bori za svoja prava i da te alate koristi protiv homofobije. Bilo je potrebno da se pojavi jedan brazilski gej liječnik i pokaže kako se to radi.

"Ne bi se štel mešati"

Naravno, ne očekujem da će sada uslijediti niz tužbi po Zakonu o suzbijanju diskriminacije koje će pokrenuti hrvatski LGBT građani, inspirirani primjerom Fabiana Vallima. Ne očekujem ni da će postati uobičajena praksa da ljudi iz hrvatske LGBT zajednice istupaju u medijima s punim imenom i prezimenom i fotografijom, umjesto da se kriju iza inicijala i da im se fotografiraju potiljci.

Jer to ipak ne bi bilo u skladu s hrvatskim mentalitetom "ne bi se štel mešati" i autohomofobijom koja i dalje obilježava većinu hrvatske LGBT zajednice.

Ali bilo je lijepo nakratko svjedočiti tome kako se ponašaju emancipirani LGBT građani i kako se treba suprotstaviti homofobiji. Brazilac Fabiano Vallim je nedvojbeno gej pojedinac koji je dosad u ovoj godini učinio najviše u borbi za LGBT prava u Hrvatskoj. A nije se uopće morao nešto posebno potruditi da to postigne.

Objavio je jedan tweet, poslao nekoliko mailova i razgovarao s nekoliko novinara. I onda nastavio planirati godišnji odmor sa svojim suprugom, s kojim i dalje namjerava doći u Hrvatsku.

Stoga za kraj imam jednu molbu za ljude iz hrvatske LGBT zajednice: ako slučajno u narednim tjednima na Jadranu susretnete Vallima i njegova muža, platite im barem piće. Jer Fabiano Vallim je učinio za vaša prava i u borbi protiv hrvatske homofobije nemjerljivo više nego što je većina vas ikad učinila.

*Tekst prenosimo sa prijateljskog portala Crol

Oceni 5