„Buđenja“. Zagor specijal, Ludens br. 32; tekst: Burattini, crtež: Barison
Zaggo 01 S

Photo: Bookvar

Western horor s hodajućim leševima

Idući tragom svirepog ubojice Frosta i njegovog kompanjona Kostnera Zagor dospijeva u selo Cloudy Hill. Naoko mirno planinsko mjesto gdje živi ćudoredan i bogobojazan svijet. Ali će živi mir u vjeri Gospodinovoj poremetiti brutalna ubistva, prazni grobovi i sablasne priče o hodajućim leševima.    

Basila Wortha đavo nije htio pa ga je pakao poslao natrag. No, do pakla i natrag jedan je put, zato je Basil Worth golim rukama morao prokopati kroz šest stopa zemlje prije nego je ponovo ugledao tamu noći. Dok gleda taj prizor čitalac ne primjećuje da je Basil Worth iz groba iskoračio kao iz krojačkog salona, ne primjećuje niti da ga je đavao poslao natrag brižljivo očešljanog i napomađenog, kao što ne primjećuje niti da su mu cipele bile tako uglancane kao da se umjesto grobljem Cloudy Hilla prošetao pločnicima Broadwaya. Čitalac primjećuje da se Basil Worth po povratku iz pakla uputio ravno nekadašnjem ortaku u veletrgovinskim poslovima Angusu McCormacku i ubio ga (i Angusa i gospođu McCormack) bez ijedne izgovorene riječi. Gospođa McCormack je ipak stigla podsjetiti Basila da su ga jučer pokopali i da bi se trebao ponašati u skladu s tom činjenicom, ali badava. Koga pakao pošalje natrag taj ne mari mnogo za Newtonove zakone. Za razliku od gospođe, gospodin je McCormack upotrijebio nešto tvrđi argument u ovoj raspravi  sa zakonima pakla, samo je kuršum imao isti logički učinak kao i gospođine riječi. I tako smo dobili jezivu misteriju s ubistvom – dakle, dobar početak!

Zombiji

Tema uskrsnuća, pojave živih mrtvaca – zombija, nije rijetka, zato ju je teško obraditi na zanimljiv način. Ponavljanje nosi dosadu kao strašilo u kukuruzištu stari kaput. Ponavljajući bezbroj puta ponavljanu temu još od vremena kad je Lazar hodio Zemljom riskirate da poslodavac za slijedeću epizodu potraži drugog scenaristu. Burattini je samo jednom pomislio na biro za scenariste, ali mu je i toliko bilo dovoljno da temu obradi na donekle originalan način. Od zombija koji su se „kanonizirali" u žanru zadržao je dvije osobine: nagon za ubijanjem (pomračenje uma) i smrt od kugle u čelo. Novine koje uvodi su: svjež leš, nadljudska snaga i obilježavanje teritorije (poput predatora). Burattinijevi zombiji ne jedu ljudske mozgove, zapravo, uopće ne jedu. Ali, sve ovo nisu razlozi zbog kojih bismo priču mogli osloviti dobrom ili lošom.

Burattini počinje pričati tri priče (pisati tri sižea) koja se ne prepliću nego se prekidaju u tački u kojoj se spajaju, glavna tema ih prevazilazi i dopisuje im smisao koji izostaje. Prva je priča o Basilu Wotrhu koji ustaje iz groba i ubija bivšeg ortaka (s kojim se prošle godine žestoko posvađao). Druga je priča o Zagoru koji želi višestrukog ubicu Frosta privesti pravdi. Treća je priča o Ursusu, uzgajivaču gusaka. Ursus je, kao i Basil Worth, mrtav. Njegova je grobnica prazna, šerif Kowalski pretpostavlja da su na djelu kradljivci leševa, a pijani traperi pričaju da su vidjeli Ursusa kako šeta šumom blatnjav i izbezumljen. Tačka u kojoj se te tri priče spajaj, prekidaju i započinju novu priču je trenutak u kojem umire Forst i u kojem se na seoskom trgu pojavljuje za-tri-trenutrka-mrtav Jeremiah (Jeremiah je još živ samo zato da bi mogao ispričati kako ga je u šumi napao i smrtno ranio Ursus). Tom trenutku prethodi dugo izlaganje doktora Bronskog kojim se priči daje ideološki okvir. Doktor Bronsky najprije spominje neko apokrifno Otkrovenje (po svetome Tomi Aposotolu) u kojem se spominje buđenje mrtvih, potom i ortodoksnu Apokalipsu; ovakvo teološko tumačenje događaja u idejnom univerzumu priče ostavlja pukotinu kroz koju može djelovati božanska providnostm, što je svakako u skladu sa zakonima misterije. No, doktor Bronski, kako i dolikuje devetnaestostoljetnom ljekaru, nudi i dva racionalna tumačenja: prvo po kojemu je riječ o prividnoj smrti i drugo po koje mu se radi o razbojništvu koje su počinili kradljivci leševa. Doktor Bronsky odmah isključuje prvu mogućnost, slučaj ne može biti toliko slučajan da dozvoli dva istodobna slučaja na jednom mjestu u svega nekoliko dana. Tako je doktor Bronsky potragu usmjerio za kradljivcima leševa. Ono što dalje slijedi je klasični Zagor u akciji. Red tuče, red analiziranja. Zagor prvo polazi riješiti prvu priču, onu uzgajivača gusaka Ursusa. Nakon što na svojoj šiji osjeti Ursusove šake Zagor otpisuje sve tri mogućnosti koje je ponudio doktor Bronsky. A kada se u život vrati i Frost potrebno je naći četvrto objašnjenje. Kada već u priči imamo doktora dobro je da to objašnjenje bude znanstveno. Na kraju se ispostavlja da su leševi razultat znanstvenih eksperimenata gospođe Bronsky, punašne ženice seoskog ljekara, koja je uspjela proizvesti serum koji mrtve vraća u život, ali im pomraćuje um. Tako se tama uskrsnuća pretvorila u temu vječnog života.

Dvoboji

Burattini je mnogo pažnje posvetio dvobojima: Zagor protiv Ursusa, Zagor protiv Frosta, Zagor protiv Basila Wortha. Čak trideset strana je odvojeno za dvoboje (za svaki po deset), a u ovim scenama je briljirao i Barison. Dvoboj u kasapnici između Zagora i Basila Wortha izgleda sjajno, vrhunski. U cjelokupnoj priči na momente osjetimo jezivu atmosferu iz horor priča Ambrosea Biercea, što je svakako pohvalno za Burattinija.

Međutim, stiče se dojam da Burattini nije imao plan, ideja kao da je došla spontano, spontano se razvijala, a kada je završila u ćorsokaku, trebalo je pokrenuti radnju da se priča nekako završi. Posljednja peripetija je njen najslabiji momenat. Možda jeste neočekivano da iza cijele misterije sa hodajućim leševima stoji žena seoskog ljekara, ali da bi preokret bio dobar nije dovoljno da bude neočekivan, treba ga i motivirati (osim toga, preokret nije nepredvidljiv nego prejeftin).

Barisonov crtež je jako dobar, u dvobojima odličan, i diže kvalitet cijele epizode. Sve u svemu, dobili smo 160 stranica zabavnog štiva, daleko od Zagorovog vrha, ali i nešto iznad Zagorovog prosjeka.

*Tekst objavljen 2014. godine u e-novinama

Oceni 5