Povijest Stranke umjerenog napretka u granicama zakona
Crik 02 S

Photo: Željko Stojanović

Za bavljenje politikom nije neophodna glava

POČETNI PROGRAM STRANKE UMJERENOG NAPRETKA U GRANICAMA ZAKONA

Ni u nas nije ostao bez odjeka intenzivni obrazovni pokret koji je oko 1904. prostrujio čitavom Srednjom Evropom; snažne liberalne ideje stigle su k nama iz pobunjenih ruskih gubernija, gdje je djelatnost terorista bila najjača od 1902. do 1904, a potaknuta rusko-japanskim ratom. Okrunjena je pojedinačnim uspjesima, kao što je bilo dizanje u zrak Plevega i ubojstvo careva strica Sergeja u Varšavi. U sje­vernoj Češkoj pobunili su se rudari, a na posao su se vratili tek kada su im poslodavci snizili plaće. Veliki revolucionarni pokret imao je odjeka i u Westfaliji, gdje je na vijećnici glavnoga grada istaknuta crvena zastava. Zastavu su istakli sami virtemberški panduri, a to se dogodilo upravo kad su Japanci porazili rusku baltičku mornaricu kod Čišime.

Odjek japanske pobjede uzrokovao je tada u Pragu veliku gužvu; premda je vijest bila istinita, ratni izvjestitelj "Narodnih novina" i "Narodne politike", prijatelj, poslanik Vaclav Klofač tada je stalno pisao o velikim pobjedama Rusa nad Japancima. U Pragu je u to vjerovalo valjda 30 posto ljudi, bili su to oni koji su 1901, kad je buknuo rusko-japanski rat, stajali na Staromjesnom trgu ispred ruskog hrama svetog Nikole, gdje je baćuška Ryškov služio opijelo za uspjeh ruskog oružja. To je mnoštvo češkog naroda vani pjevalo "Hej, Slaveni!" vjerojatno u počast Petropavlovske tvrđave i onih stotinu Rusa što su ih ubili kozaci i careva tjelesna straža na Nevskoj obali kad su klicali "Slava!"  caru. Ukrašeni slavenskim trobojnicama, pretukli su tamo Pelanta, osam čeških anarhista i napose urednika "Prava naroda", prijatelja Skalu, koji je stigao nakon potpunog debakla prebijenih carevih protivnika. A vidjevši toliko ljudi na okupu, mislio je u stranačkom oduševljenju da moraju biti socijalni demokrati, pa je usred gomile uzviknuo: "Dolje car, fuj car!" Jedino time što ga je policija uhapsila spasio se od gaženja; prema njegovoj izjavi dobio je od oduševljenih carofila oko 600 ćušaka. Dobio ih je upravo od onih koji će četiri godine poslije na Staromjesnom trgu, za nereda zbog traženja općega glasačkog prava, klicati zajedno s doktorom Soukupom: "Živjela ruska revo­lucija!"

Da, u to se vrijeme u srednjoj Češkoj već počeo širiti zahtjev za općim pravom glasa. U Češkoj se počinje buditi nejasna svijest o ljudskom dostojanstvu, a anarhist Kontek daje novac što ga je naslijedio žiškovskoj "Komuni"; Vohrvzek maže prorijeđen vijenac kose briljantinom, hoda Pragom u odijelu najelegantnijega kroja poput arbitera elegantiarum, kupuje parfeme i izdaje "Siromaha", anarhi­stički list češkog naroda, dok u uskoj i tužnoj Chorvatskoj uličici u Rokytovoj tiskari krepava satirički časopis "Svje­tiljka", u kojemu je objavljivao slikar Lađa. "Svjetiljka" je nestala nakon što su autori pobrali akontacije na honorare do šestog pokoljenja. "Češka riječ" prestaje biti "Češka demokracija" a "Češka demokracija" više nije "Češka riječ", poslanik Klofač u pismima iz Mandžurije hvali hra­brost ruske vojske, herojstvo Japanaca, i šalje u Češku tatarske vezove koje su Rusi oduzeli smaknutim Tunguzima. Realisti u Češkoj ne ljenčare, Herben i Masaryk psuju jedan drugoga. Masaryk izjavljuje da je s Herbenom moralno prekinuo, a Herben to ironično potvrđuje, uz vrlo opasan dodatak: "Ali nikada ne i financijski!"

Dok klerikalni stup katoličke moderne, denuncijant pater Dostal-Lutinov, psuje Machara koji pati u neprijatelj­skom Beču sa 4000 godišnje plaće u dražesnoj vlastitoj kućici u predgrađu, u toj istoj vili Machar diže šaku prema Češkom kraljevstvu i ne sviđa mu se Eliška Krasnohorska, a usput proučava vodič po Rimu - za budućost.

U Češkoj postoje dva mlada pjesnika, ne znaš tko piše gore stihove. To su pjesnici Rosenzweig-Moir i Frabša, koji je nakon mnogo godina postao iskrenim narodnim socijalistom, urednikom narodno-socijalističkog lista u Kutnoj Hori. Tada je bilo uobičajeno da mladi pjesnici poput Frabše otimaju pekareve kćeri, a kad bi ih otac dohvatio, počinjali bi vrijeđati Njegovo veličanstvo. Na Vinohradima nesretni knjižar Horalek dijeli kraličku Bibliju prijateljima i znancima po gostionicama i pozajmljuje od njih novac. Anglikanska crkva kupuje po Pragu duše po funtu, u Nuslama u Herodotovu javnom kupalištu adventisti krste gole babe, u Makedoniji je buknula revolucija, makedonski ustanici bacaju u zrak mostove u Bitoli i Solunu, iz hradčanske Nadbiskupske palače pada dimnjačar u dvorište, pobunjeni ruski ratni brod "Potjomkin" bombardira rumunjsku obalu, na Labi se za niskog vodostaja pojavljuje kamenje, agent provokator Mašek prodaje se u redakciji "Komune" za talijanskog anarhista Pietra Perrija koji je pobjegao iz Sevastopolja u Rusiji, i spava jednu noć kod Rosenzweiga-Moira, zapravo obojica su budni, jer se jedan boji drugoga, u Prag potajno stiže makedonski vojvoda Klimeš, a tu, u ovim burnim vremenima, u gostionici "Kod zlatne litre" na Kraljevskim Vinohradima, uz podsmijeh maestra Arbesa, osnivam novu češku političku stranku, Stranku umjerenog napretka u granicama zakona. Taj je naziv glavni i početni program čitave stranke a riječi "umje¬ren" i "napredak", "granica" i "zakon" idejno su spojene u golemu cjelinu koja je dala okvirni program čitavoj stranci. Taj se program, međutim, poslije mijenjao prema političkim prilikama, prilagođivao se okolnostima sve do trenutka kad je godine 1911. stranka reorganizirana.

STRANKA RASTE ALI DOBIVA BATINE

Za svaku novu političku stranku potrebno je oduševljenje. Ali oduševljenja ima i kod drugih političkih stranaka, a ne samo kod ove nove, pa ako se ova novoosnovana stranka u političkoj borbi sukobi s onom starijom, onda iz toga neizbježno ili, bolje reći, kao po običaju, slijedi da oni koji su u manjini trube u svijet kako je na njihovoj strani moralna pobjeda. Moralne pobjede dočepa se svatko komu protivnik prelomi nogu. Tolstoj je nekoć izjavio da je moralna pobjeda nešto izvanredno jasno! Masaryk hvali moralnu pobjedu, ali ni Tolstoj ni Masaryk nikada nisu bili izbubetani.

Dakle, tko želi propagirati principe stranke koja se tek rada obično se mora zadovoljiti moralnom pobjedom i kliknuti: "Mi smo pobijedili", a pri tom mazati leđa opodeldokom protiv ozljeda, kvrga i masnica. S opodeldokom mora računati svaka nova stranka. Pogotovu svaki apostol nove političke misli. Ako želiš drugoj političkoj stranci utuviti vlastito političko uvjerenje, nosi bocu te masti, u slučaju da u blizini nema liječnika. Svaki takav politički govornik neka bude svjestan da se otekline liječe kotarskom vodom, a ako poslije pljuske oteče lice, oteklina će nestati ako je mažemo smjesom kloroforma i maslinova ulja s malo kamfora. To odlično paralizira djelovanje novih političkih gesla i govorničkih fraza.

Ožiljci od udarca bičem ne smiju se trljati, nego se na njih stavljaju hladni oblozi. Što se tiče razbijene glave, nju će vam popraviti u svakoj kirurškoj klinici, jer je s rastom političkih stranaka napredovala i kirurška znanost. Kad vam kao govorniku netko pljune u oči, ne brišite ih rukom, rukavom ili rupčićem, mogli biste dobiti upalu rožnice. Tu pomaže mlačna voda. Ako vam politički protivnik izbije zub, ne očajavajte. Svetoj Katarini su politički protivnici izbili sve zube i postala je sveticom. Budući da se crkva danas ne bavi svecima poput vas, mirno idite liječniku da vam usadi novi zub. Ako vam slušatelji na političkom zboru otrgnu uho, pokupite ga i nemojte dovršiti govor nego potrčite najbližem liječniku da vam ga prišije. Ako vam otrgnu glavu, pustite je neka leži, jer za politiku vam ionako ne treba.

Sve su to zasigurno vrlo mudri savjeti, s kojima smo mi, članovi odbora Stranke umjerenog napretka u granicama zakona, došli na sastanak narodnih socijalista u Banzetovu plesnu dvoranu u Nusle. Pošli smo veselo, kao ljudi koji su svjesni da će onaj tko sjedi u zapećku ostati za svijet nepoznat. Mi smo, kao svaka druga stranka, željeli da rastemo, da se za nas čuje. Tako su željeli rasti i staročesi, a rasli su mladočesi. Tako su rasli narodni socijalisti upravo kad su mladočesi željeli rasti. A socijalni demokrati su izrasli dok su narodni socijalisti mislili da samo oni rastu.

Međutim, mi smo imali najbolje mišljenje o sebi od svih političkih stranaka, tvrdili smo da ćemo rasti, jer najbolja pobjeda u politici je ona o kojoj se govori u budućnosti.

Išli smo na sastanak čvrsto uvjereni: ako narodni socijalisti imaju program, možemo ga imati i mi. Ako imaju u programu slobodu govora, želimo je i mi imati, što znači da će oni slušati, a mi govoriti. Zahvaljujući upravo toj pamtivrijednoj večeri, mogli smo u program ubaciti novu točku koju smo tamo vidjeli: "Dolje sloboda govora!"

Zapravo, došli smo i ja sam stao za govornicu poslije glavnoga govornika kojemu su pljeskali nakon svake riječi, treptaja oka, zamaha rukom, kojemu su aplaudirali kada se penjao na govornicu i silazio s nje. Kad sam se ja popeo na govornicu, pljeskalo je samo šest ljudi, i to članovi odbora naše stranke, a ostalih 900 muškaraca gledalo me je prijetećim pogledom kao da žele reći: "Iz ove dvorane nećeš izaći zdrav!"

To čovjeka boli. To mora boljeti svakog pregaoca. Već prvom rečenicom to sam im i rekao. Jer čovjek mora biti dosljedno iskren. Rekao sam:

"Poštovani skupe!

Čudim se što ne plješćete. Zar sam gori od predgovornika? Njemu ste pljeskali prije nego što je otvorio usta . . ."

"Barabo!" začulo se odostraga i, kao da su svi odjednom pogođeni, nagrnuli su prema tribini uz razne uzvike, koji su mi prognozirali moralnu pobjedu:

"Đubre, skini se!" "Odbij, podlace!", "Vaclave, opali ga!" "Socijalisto!" "Što buljiš!" a neki gorostas me je uhvatio mišićavom rukom za ovratnik kaputa i noseći me u središte razjarene gomile vikao: "Došao si da nam pokvariš sastanak, pokazat ćemo mi tebi!"

S predsjedničkog stola se začuo glas: "Braćo, ne tucite ga!" nadjačan glasom protiv stranačkoga vodstva: "Samo ga pretucite, braćo!"

Do danas poštujem te ljude. Pretukli su me, pretukli su čitav odbor Stranke umjerenog napretka u granicama zakona, a kad su nas izbacili, vratili su se da nastave raspru o kulturnim pitanjima. Bila je to bolna istina...

*Prevela s češkog Dagmar Ruljančić

Oceni 5