Suočavanje sa prošlošću

Zablude i mitovi

Ookri 12 S
Nemačka započinje svoje iskreno suočavanje sa prošlošću ali tek dolaskom socijal-demokrata na vlast, početkom 70-ih godina, dakle punih 25 godina nakon završetka rata. Japanu, čiji zločini nad korejskim i kineskim civilima po svojoj brutalnosti ne zaostaju gotovo ni malo za nacističkim je trebalo čitavih 50 godina da izda zvanično izvinjenje. Kada će se i da li će se to dogoditi u Srbiji još uvek je neizvesno. Mislim da se tome ne treba ni nadati, a ako nekada do toga i dođe biće ionako isuviše kasno i besmisleno

Natrag na tekst

Komentari

Usporedba

U Crnoj Gori imamo slično suočavanje s prošlošću. Milo Đukanović je bio jedan od Slobinih jurišnika i jurišao na Dubrovnik i okolicu. Opljačkano, a ljudi odvedeni u logore. Milo se predomislio, ispričao, vratio opljačkano i prestao pričati o ratu i osvajanjima. Malo ljudi je kažnjeno zbog zločina koje su počinili. Kako se o tome ne govori, ispada da i nisu počinili zločine, kao Srbi. S druge strane imate Srbiju i njenu vlast. Nekoliko puta su se ispričali za zločine, mislim Tadić u Srebrenici, isporučili značajan broj ljudi u Hag, osudili doma puno više ljudi od Crne Gore, ali je dojam da nema suočavanja s prošlošću. Taj dojam dolazi od velikosrpske retorike koja uvijek postoji u srbijanskoj vlasti. I kod Koštunice, i kod Tadića a o Vučiću da ne govorimo. Njemačko suočavanje se u sušti i svodi na potpunu eliminaciju nacističke ideologije i politike u političkom životu, a ne na kažnjavanje. A u Srbiji je velikosrpska ideologija i politika i dalje politički mainstream. Džaba kažnjavanje, džaba isprike, dok je ova politika na sceni. Možda, kao i u Njemačkoj, nakon 25+ godina na scenu dođu nova lica koja su spremna odreći se velikosrpske politike.
vipera.V 05.05.2017, 22:00:25

How to be rich like Germany - without really trying!

Poredjenja Njemacke, Japana, sa jedne strane i Srbije, Hrvatske i Bosne sa druge, su pausalna i spekulativna. Radi se ne samo o razlicitim hostorijskim kontekstima, razlicitim stupnjevima razvoja drzave i drzavne samosvijesti, u stvari o potpuno razlicitim civilizacijama - koje se sasvim slucajno hronoloski preklapaju. Ocigledno je da je Njemacka profitirala od suocavanja sa neprijatnim nasljedjem, ocigledno je i da su njemacko drustvo i privreda veoma uspjesni, to se moze uzeti kao cinjenica - ocigledan je i respekt prema Mercedesima i BMW-ima na Balkanu - pa se odatle moze takodje spekulirati (znam ja nas!) da je “Ugledanje na Njemacku” racionalno-teleolosko - “kao isproban put prema Blagostanju” a manje zasnovano na zadovoljavanju pravde ili vlastitom moralnom i duhovnom rasterecenju. Legitimiran mojim 25ogodisnjim zivotom na njemackom govornom podrucju - evo da i ja dodam neke moguce aspekte njemackog “Vergangenheitsbewältigung” (Suceljavanje sa prosloscu) koji nisu do sada cesto osvjetljavani. ………………… - Privredno cudo i revitalizovana nacionalna samosvijest: Nijemci su (kao nacionalno misleci subjekt) mogli sebi (psiholoski) priustiti moralnu samokritiku bez gubitka “self-esteem” zato sto su u 1950im na polju privrede dokazali svoju vrijednost. Isti model se moze primjetiti u politici - vlada koja je enormno uspjesnja u privredi - moze sebi dozvoliti i nepopularne mjere u drugim oblastima - recimo u proganjanju u narodu popularnih zlocinaca. …………… - Jevrejsko pitanje: Njemacko Vergangenheitsbewältigung se koncentriralo na rasvetljavanju zlocina Holokausta. Istovremeno su jevrejski Gradjani bili postali rijetkost - a kao zajednica potpuno nestali. Pitanje: Da lii bi Nijemci bili tako samokriticni da je poslije 1945 postojala brojna i utjecajna zidovska zajednica. Mozda je antisemitizam bio samo prividno “presusio” stoga sto mu je nedostajao objekat mrznje. ……………. - Smjena generacija: Vergangenheitsbewältigung se odvija u 1960im godina, u vrijeme socijalne liberalizacije mladezi u zapadnom svijetu. Tako da je kritika Holokausta isla ruku-pod-ruku sa kratkim suknjamai dugom kosom, nosena istim demografskim strujanjima. Ta dosljedna kritika je bila i alatka emancipacije od generacije roditelja - kolateralni proizvod jedne opste smjene kultura. Nije na odmet napomenuti ni da su mladi u 1960im stekli i financijsku nezavisnost - pa nisu bili ucijenjeni da sute. ……………….. - Hladni rat: Njemacka se od porazene sile preko noci obrela “na pravoj strani” istorije. Bar tako je sugeriralo javno mijenje u BRD-u. Suoceni sa totalitarnim neprijateljem na istoku, njemacki sistem vrijednosti se brzo orijentirao prema liberalnom i demokratskom, pa je suocavanje sa vlastitim totalitarizmom cesto vise licilo na “common sense” nego na napronu zadacu. ……………… It’d, It’d…………… Mozda se ove spekulacije mogu najbolje ispitati tako sto se BRD uporedi sa dvijema drzavama koje su polazeci od slicnih pocetnih uslova stigli do razlicitih rezultata: naime DDR - gdje suceljavanje sa prosloscu nije obavljeno - nego je upotrebljen trik presaltavanja na klasnu borbu. I primjer Japana koji je bio u slicnoj situaciji kao BRD - osim sto nije bio toliko uvucen u dihotomiju hladnog rata. …………. Tesko je naci balkanske pandane gore navedenim fenomenima (osim de-facto proterivanja Srba iz Hrvatske - koje podsjeca na odsustvo jevreja u BRDu) Tako da ne vjerujem da ce se na balkanu ponoviti “Njemacko cudo” suceljavanja sa prosloscu, bar ne u istom socijalnom obliku.
Zed_Quist 07.05.2017, 11:34:16

Ono što je bitno

I Japan i Njemačka, ali i Italija su u svom političkom životu ukinuli ideju osvajana teritorija koje im po nekom ključu pripada ili im treba. Ta politika ih je odvela u rat i najgore zločine. Italija, zapravo i nije kzanila zločince, pa je u svijetu opće prihvaćeno da ih oni nisu ni činili. Oni su svu svoju poslijeratnu energiju uložili u ekonomski razvoj,pa si mogu štošta dopustiti i prema unutra i prema vani. Ključno je da su energiju usmjerili u vlastiti razvoj i odustali od politike koha ih je odvela u rat. Mi smo još uvijek u ratu, neoduszajući od politika koje su nas i dovele do rata. Nema raznoja, jer bitačko tjelo i dalje bira populiste koji održavaju stanje raza drugim sredstvima, s ne ljude koni bi mogli ponuditi neki razvoj. I u Jugoslaviji, dok je bio ekonomski bum, sjećanja zločine su bila u drugom planu, kad je došla ktiza, izlaz je bio u podsjećanju na zločine i zazivanju novih.
vipera.V 07.05.2017, 17:29:27

Vipera

dobro opazas razliku izmedju kaznjavanja (pojedinaca) i odmaka od kriminalne ideologije. U stvari je naizgled nelogicno da je Srbija isporucila kapitalne optuzenike, izrazila visestruko postovanje prema zrtvama, a pri tome izbjegla da stigmatizira ideologiju na kojoj su zlocini bili temeljeni - koja i dalje ostaje politicki mainstream. ........ Tu Crnogorci imaju malo jednostavniju poziciju, jer nisu direktno umijesani u trgovinu zrtvama i zero-sum-game grobova, stratista, majki koje naricu, nabadanja na kolac i etnickih ciscenja. Tri bosanska naroda - ukljucujuci i matice drzave su izgradili mitove o privilegijama zasnovanim na vlastitoj ulozi zrtve i nepravednog gubitka koji bi oni drugi morali nadomjestiti. Jasenovac, Bleiburg i Srebrenica su politicki pretvoreni u krunske dragulje i ubistvene adute u diplomatskim prepucavanjima. Nazalost su se ti toponimi zlocina pretvorili u kamenje oko vrata bas onih koji ih evociraju i oplakuju. Prepreke na suceljavanju sa vlastitom odgovornoscu - uloga zrtve je privlacna zato sto oslobodja od odgovornosti. Milo Djukanovic nije imao takav olovni zalog, pa mu je lakse i bilo da se okrene prema buducnosti. ...................... Ilustrativan je govor Vucica na otvaranju spomenika protjeranim Folksdojcerima. Da parafraziram (original se moze naci na internetu): "Mi (Srbi) moramo da postujemo tudje zrtve - tako da bi i nase zrtve moge biti postovane. Mi smo se izdigli iznad samih sebe i uradili moralnu zadacu postovanja drugih zrtava. A digli smo se i iznad nekih drugih naroda koji ne postuju tudje zrtve (Hrvati i bosnjaci).".... Daleko od pokajanja i isprike za zlocine nad nijemcima, Vucicu uspijeva dvostruki Rittberger i on se docekuje na noge kao zrtva hrvatskog nacizma!!!! Odatle se tesko spasiti.
Zed_Quist 07.05.2017, 17:34:20

Motiv

"Tri bosanska naroda - ukljucujuci i matice drzave su izgradili mitove o privilegijama zasnovanim na vlastitoj ulozi zrtve.......Nazalost su se ti toponimi zlocina pretvorili u kamenje oko vrata bas onih koji ih evociraju i oplakuju. " Na nivou ljudskog, pojedinačnog, osobnog, strašna je Srebrenica, Jasenovac, Vukovar i ostali toponimi zločina. Strašno mi je pogledati svaki grob, ime, jer iz njega se krije osoba, koja drugim ljudima nedostaje. Međutim, politika je te žrtve pretvorila u brojeve i izvlači korist, svoju poziciju moći. I nema nikakve šanse da će se toga odreći. Osobe koje oplakuju stradale, nadaju se nakakvoj zadovoljštini, a njihovi političari im je i obećavaju zadnjih skoro 30 godina, za razne žrtve. A iz ovog članka, i naše diskusije, jasno je da zadovoljtine na nivou svakog pojedinca neće doći. JEdina zadovoljština je upravo to odricanje od politee koja je prouzročila sve te žrtve. Ali od nje se ne odustaje. Jučer je naša preCjednica u sred Vukovara i monumentalne parade kiča, neukusa i ustašluka, ladno izjavila da želi normalne odnose sa Srbijom. Vučić ne propušta pripomenuti tzv. srpaske žrtve. Oni crpe svoju snagu iz tih žrtava. Za to ne moraju nimalo misliti, uvijek je netko drugi kriv, a siromaštvo je takvo, da sa vrlo maro pare se mogu zadovoljiti mnogi. Dakle, u našim drćavicama nema nikakvog razloga da politička elita odustane od svoji imerijalističkih ideologija i politika. Dok se razgovara u terminima naroda, a ne građana, i dok god Hrvatima bude super, jer je Srbima gore, nema nikakvog suočavanja s prošlošću. MOžda dođe neka nova genracija, poput onih iz '70 prošlog stoljeća i upita svoje roditelje: "A šta si radio u ratu tata?" Samo kod nas će putanje biti :" A šta si ti radio u ratu djede?" jer generacija djece propustila to pitati.
vipera.V 07.05.2017, 22:03:01

Mrtvi vladaju zivotom - mi samo cuvamo tekovine stradanja

Pitanje je i koliko bi se Njemacka udaljila od nacizma da su imali naoruzane "cuvare tekovina", pa cak i ridikulne kao Seselj. Da li bi se Willi Brandt usudio da klekne u Varsavi izrazavajuci stid i kajanje - da je u Njemackom parlamentu Göring nesmetano pravio viceve na njego racun i sabotirao. ................................... Na Balkanu je prezivjelo previse Göringa i njegovi moralnih batinasa: od Ratnih veterana do Majki Srebrenice koji su naizgled neformalna udruzenja - a u stvari imaju veto na bilo kakav politicki i drustveni odmak od ratnog status-quo-a. .................................U Bosni cak postoji (politicki uticajno) "Udruzenje zrtava i svjedoka genocida" i koliko ja znam nikome do sada nije palo u oci sakralna dimenzija tog imena: Zar prema definiciji zrtve genocida nisu mrtve? Kako mrtvi mogu napraviti udruzenje? Koji pravni trik je iskoristen? To nikome ne upada u oci zato sto je sakralizacija sveprisutna i zato sto takve organizacije imaju kljucnu drustvenu funkciju - uvode paradox na mjesto stvarnosti: mrtvi koji odlucuju o zivima - i zivi koji su vec za zivota pokopani i sami od sebe oplakani. I cim se tako dokinu neophodnosti logike, kauzalnosti, vremena i prostora - sve je odjednom u savrsenoj ravnotezi. Politici ostaje jos samo da se brine o klijentelizmu u svrhu samovegetacije, pazljivo tabuizira bilo kakav drustveni i ekonomski progres jer bi to bilo afirmativno prema zivotu (skrusenost je duznost prema zrtvama) i da diletantski izvodi zauvijek isti demokratski igrokaz.
Zed_Quist 08.05.2017, 11:32:26

istina

" Na Balkanu je prezivjelo previse Göringa i njegovi moralnih batinasa: od Ratnih veterana do Majki Srebrenice koji su naizgled neformalna udruzenja - a u stvari imaju veto na bilo kakav politicki i drustveni odmak od ratnog status-quo-a." A da ne spominjemo ovdašnje šatoraše. Nema se što dodati. Previše njih živi na kostima žrtava, prviše dobro.
vipera.V 08.05.2017, 20:51:36


Ostavite komentar:

Morate biti prijavljeni kako biste ostavili komentar