Retro feljton: Lukovićeva rubrika „Singlovi“ iz „Džuboksa“ (26)
mačka

Photo: Slate magazine

Začepi uši da ti nešto otpevam

Desetog oktobra 1980. godine, u prodaji se pojavio „Džuboks“ broj 99. U zagasitim bojama jeseni rubrika „Singlovi“ predstavila je ofucane zvučne modele koje su skrušeno nosili Vladimir Erdeg, Stanko Matejaš, Laza Ristovski i tri grupe – Žeris, Kamen na kamen i Noćna smjena. Pospano i dosadno.  

+++

VLADIMIR ERDEG - Bliski susret rock'n'roll vrste/ Ja sa mojih 150... (RTB)

Nestašni anonimus koji sebe ozbiljno naziva „Meda“ i koji po sopstvenom priznanju na B strani ploče jedva da je dogurao do 150 kilograma što je još uvek manje od 2,5 tone - u intimnom susretu rock'n'roll vrste zuji oko maglovite formule hita sa kojom bi postao slavan, bogat i popularan. Sudeći po slici na omotu (čovek sa tri glave) mlađani Meda budućnost može da potraži u filmovima strave i užasa jer preduslovi već postoje: dve „soundtrack“ pesmice od kojih se kosa diže na glavi, dve numerice sklepane pod amaterskim čekićem iz privatne kovačke radionice. To nije rock'n'roll, a za brundanje nisam siguran. U svakom slučaju grozni susret najniže vrste počinje i završava naivnim verovanjem da je publika dovoljno debilna da se zaleti i kupi ovu rupu s pločom. Uverite Medu da ste punoletni i oštroumni: elegantno zaobiđite parče plastike i preko oglasa potražite Šabana Šaulića. Moj brate u tuđini, dođi da ostarimo zajedno!

STANKO MATEJAŠ - Zažmiri da ti nešto kažem/ Praznik za moju majku (RTB)

Da je kojim slučajem (kamo sreće!) Stanko Matejaš objavio konzervu umesto ploče, na njenoj specifikaciji sadržaja stajalo bi: obrano mleko u prahu, jetra, iznutrice, masno tkivo, emulgator i polifosfati. Ovako, na ploči je moralo da piše (a nije): M. Kovač 32%, D. Lokin 24%, D. Domijan 26%, ostali sastojci 18%. Capito? Sve iznete činjenice trebale su da budu uvod u novi bestseler Stanka Matejaša: „Zažmiri da ti nešto kažem“, pesmu koja je - po meni - trebala da se zove „Začepi uši da ti nešto otpevam“, ali, avaj, ukusi su razni, nije Stanko takav čovek da baš svima ugađa. Maestro pevač je zacrtao svoju stazu: on lepo kaže ženskom stvorenju da „zažmiri“ jer zaboga „on ima nešto da joj kaže“. Sve. se svodi na klasičnu priču u kojoj ona naivna „zažmiri“ a on, stidljivko, nežno spušta poljubac na njene debele obraze. Oko njih su „»cveće, ptice i ljudi“, u njima se „ljubav budi“, njima „vatre ne daju mira“. Kad pevač smisli „nešto zgodno što će zbližiti nas«, on verovatno i ne pomišlja na Tampex tampone, ali romantika je surova makar se prodavala u obliku čepića za sreću.

ŽERIS - Da, da, tako je/ Za tebe (RTB)

Žene, Ritam, Svetlo - skraćeno Žeris - nije (ponavljam, nije) naslov novog filma o maloletničkom kriminalu, već je to ime nove, mlade, perspektivne, talentovane, lepe, bogoumilne (oh, koliko komplimenata!) igračko-pevačke grupe iz lepog glavnog grada. Činjenica je da su Žeris Bitlsi prema Logicama (pardon, Lokicama), da su Cice-Mace dečurlija u poređenju s ovom šarmantnom pubertetskom kompanijom koja pesmici „Da, da, tako je“ daje čak i podosta šarma.

U stvari, to je sasvim korektan disco-pop singl koji ne umara i koji nežno šapuće: ima tu dirljivih uzdaha naše mladosti, nevinog zavođenja, pa čak i privlačnih komercijalnih refrena. Verovali ili ne - ja glasam DA!

LAZA RISTOVSKI - Tražiš oproštaj/ Anželika (Beograd disk)

Da Rick Wakeman živi u Beogradu sasvim je sigurrio da bi se zvao Laza Ristovski, jer krv nije voda, tj. iver ne pada daleko od klade. „Tražiš oproštaj« - instrumental tužnog naslova - mogao je hladnokrvno da upadne na album „Rhapsodies“ i da niko ne primeti razliku. Mini moog, orgulje, poly moog i klavir ovde su verovatno unajmljeni od Wakemana koji traži oproštaj od grupe Yes, odnosno Smak. Blagi disco ritam čitavu ljubavnu priču čini još ljubavnijom i sasvim je sigurno da će radio stanice otkačiti kad čuju umilne zvuke keyboardsa... Pošto mi je paučina prekrila solističke Wakemanove albume, slutim da je sudbina neumitna jer drugog izbora inema. Jer, ako je čovek već izgubio dokumente, mogli bi da mu ih vratite preko Biroa za izgubljene stvari. Pošteni nalazač biće nagrađen jednom singl pločom po izboru Ricka Wakemana.

KAMEN NA KAMEN – Jaranice/ Naše vrijeme prošlo je (Diskoton)

Slučaj nestale jaranice koje već sedam dana nema u društvu ortakinja može da zainteresuje i ozbiljnije psihijatre koji bi mogli da se načude stihovima „više sam mu poljubaca dala, nego majci dok sam bila mala“. Folklorrie teme ovde su d-boko prožete seksualnim nitima o potentnom supermenu koji sedam dana i noći, iz časa u čas, nežnu jaranicu potresa iz temelja, ne dajući joj da dođe do daha. Broj postignutih orgazama po jednoj jaranici u toku noći obrnuto je proporcionalan stepenu neuroze prosečnog slušaoca koji sluša jaranice i njihove senzualne ispovesti.

Drugim rečima, matematički zbir poljubaca od majke i ljubavnika može se predstaviti kao logaritamski problem sa dve nepoznate: x - koliko je dete ljubilo mamicu i y - koliko je mama ljubila švalera. Tačne odgovore na izlomljenoj plastici šaljite Društvu za zaštitu javnog morala. Ja nisam odavde. 

NOĆNA SMJENA - Stojim na uglu/ Vrtlog (Jugoton)

Domaći „novi val“ najčešće je dobro prerušen amaterski rock koji svoje opravdanje ima na školskim igrankama i matineu u Domu kulture. Čim stigne na ploču, „talas“ prekrije obalu i počinje da davi neplivače i strpljive slušaoce. Uzmimo, recimo, moj primer. Probudio sam se oran, s optimizmom čekao novi dan, ali je sve palo u okean kad sam čuo „Vrtlog“ koji se turbulentno okretao od stajanja na uglu. Dve niskoprosečne pesmice, skandaloznog snimka i još gore produkcije bile su mi dovoljne da mi se sve smrači još u deset ujutru.

Svi planovi su mi propali: šupljikav zvuk gitara, nametljiv vokal i beskonačna praznina ideja unutar standardnog up-boogie ugođaja nisu mi naročito prijali. Umesto noćne smjene počeo sam da radim usred bela dana. Plata nije loša, uslovi za odmor - povoljni, još dve godine do penzije. Pa to je suuuperrr!

* Objavljeno u rubrici „Singlovi“ u Džuboksu broj 99, od 10. oktobra 1980.

(NASTAVIĆE SE) 

Oceni 5