Pokreti u žitu, lisičje oči, čovjek koji nosi deku
Zamisli da su to naša djeca
Nije mogao više zaspati. Mislio je probuditi Ženu, a ipak, nije mu se dalo slušati njen glas. Da joj kaže, poludjela bi. Umrla od straha. – Tko nam se to mota oko zemlje – pitala bi, onim svojim histeričnim tonom. – Ovih dana ima sumnjivih ljudi, svakakvih ljudi. Ili bi se zabrinula (što je još gore) – što ako je to stvarno dijete, ne možemo ga ostaviti tamo. Ispod cerade, po ovakvom vremenu. Misliš da mene nije strah, mislio bi on tada – a rekao bi – šta te briga, glupačo, šta stalno paničariš. Misliš da meni nije žao djeteta, mislio bi, a rekao bi – samo ćemo se uvaliti u sranje. To bi rekao
Komentari
09.08.2019, 20:27:52
Ako pogledate nastavak...
... priče iz svete knjige abrahamskih religija, naćićete i to da su drug Adem i drugarica Hava samoupravno rešili da kušaju sa Drveta poznanja dobra i zla, iz čega proizilazi da smo se kao vrsta na vreme pretplatili na sva moguća zla - kako ona koja dolaze od, uslovno rečeno, proste materije, preko onih uzrokovanih drugim Božjim stvorenjima (vidljivim i nevidljivim), do onih koje nam u osebujnosti sopstvene imaginacije i invencije priprema vrhunac Njegovog stvaranja, mi sami. Uzdravlje, Dino!
12.08.2019, 18:37:06
cudni smo mi ljudi
nismo mi stvoreni u bozijem oblicju, ili je taj bog drugaciji od onog sto mislimo da znamo o njemu?