Poezija bunta i otpora
Done59

Photo: thequeerfrontier

Zapis pijeska u ušima

Prsti predvečerja
se u tvojoj kosi skupljaju,
oči mi dodiruju,
iz
lebdećih
suza
isklizavaju.

Dok padaju u tvoj zagrljaj,
lijepe se na vrhove dlakica ispod tvoga pazuha,
i na njima
cijeli svijet
iscrtan kao u sitnome ogledalu,
jače od praska
se lomi.

Ispod nas
more
na svome dnu
svo plavetilo moje strasti
gasi
i
pored naših stopala
posljednje njene uzdahe
svijetleći talasi
izbacuju.

- Kukavico.

Okrenuo sam se.
Koračao sam stepenicama,
tabani su mi ispadali iz klizavih papuča,
kosti su me žuljale
i iz sebe iskakale.

Mjesec,
umjesto tvoga pogleda,
kroz prozirnu kožu
ih je osvetljavao.

Pomislio sam,
tek u grobu
kada mi crna zemlja bude kroz zube
prolazila,
tek tada će se vidjeti sve crvenilo poljubaca
što sam ih na tvome vratu upisao.

Kada mi crna praznina u lobanju se naseli,
samoća moje misli tek tada će te
stvarati.

Kada mi se oko u prah
pretvori,
tek tada će se
vidjeti otisak
tvoje slike što je po uglovima mojih
zjenica skriveno kružila.

Tek tada će se
moja strast prema tebi
što me je
razmrvljivala
obistiniti.

Kada mi se pijesak
u ušnu školjku uvuče,
tek tada će se čuti
dah tvoje zebnje što je u meni kao
u crnoj utrobi
odjekivala.

Oceni 5