Priča iz Nojeve barke
Aapo 23 S

Photo: Paulina Lanzerotti

Zašto držimo mačke

Noa je pratio tamne kumuluse koji su se aktivno nakupljali iznad arke. Kompletan svijet je već bio zbrinut, djeca su zanovijetala miroljubivog noja koji je skrivao glavu među nogama, samo je nedostajala Noina bolja polovica. Zaurlao je iz sveg glasa kada ju je ugledao kako srpom kosi visoku travu ondje dolje ispod pramca. Ženo! Ajde, odmah da si ušla u kuću! Desnom rukom žena je odmahnula na patrijahalno dobacivanje te nastavila sa žetvom trave koja je imala poslužiti kao bonus popuna madracu na njihovom, Noa joj je tako obećao, novom medenom mjesecu koji bi doduše, najavio je, mogao potrajati i koju godinicu.

Trnci su joj prošli niz kičmu od ugode. Stoga je za udobnost kreveta predvidjela nešto gospine trave, lavande, valerijane, a ni koprivu nije odbacivala jer ju je majka podučavala kako muškarci vole njeno djelovanje. Tajnovito joj je pokazala na dvanaestero braće i sestara. Noa se razbjesni kad vidi da ga žena ne doživljava osobito autoritativno pa razdere glasnice: Vraže, odma' da si amo! Žena je, međutim, usredotočila pažnju na stablo lipe te se stala verati ondje kako joj je čimpanza pokazala pred nekoliko dana, kidajući cvjetove pa i cijele grane, ako je trebalo.

U Pandemonij, bezdan u koji se strmoglavljuje pokrajnim cestama nalik spustu s Planice, Noin je iznenadni poziv stigao bez gavrana i bez pomoći telefonskih stupova. Ondje nema ni muha, a bome niti trun zelenja. Dobrodošli na Mjesec, ukratko. Vraga, udobno zavaljenog u ležaljci, taj je brodograditeljev zalutali spam trgnuo iz polusna i duboko dirnuo. To bi moglo biti ludo, pomisli! Provesti neko ekstra vrijeme na zemlji, okružen tim podatnim bićima! Dovraga, zvuči zabavno poput festivala klapa! No, ljudska je priroda varljiva - ta on ju je osobno takvom i načinio! – i pitanje je da li se to Noa iskreno zaželio njegova društva ili je to tek zamka, dvojio je stanovitom izvjesnošću lukavi Vrag.

Stoga je izabrao kamuflažu u obličju malog miša. Takvom će stvorenju svi tepati kako je sladak za razliku od naprimjer štakoru, čiji mu je karakter, istina, bio bliži, ali izgledom je bio prihvatljiv samo predvidljivim i neambicioznim redateljima horor filmova B produkcije. A kao što znamo, u detaljima je vrag. I hop! - nađe se on ispred ženinih nogu, gleda je okicama molećivo, a ona zavapi histerično – aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa! Miš, Noa, miš!

Muž se zadovoljnim, alfa-mužjak i kul koracima spusti mostom na livadu, nehajno promotri cokiće na kojima je barka stajala, šutne dva nogom, radi provjere, povuče vezove konopa, dobro su i čvrsti, zaključi, uhvati se za križa, malko se istegne, te stane urinirati po humku kamenja, za sreću na putu, a tek potom obrati se i ženi. Ajde, ajde, nije to ništa, šta cikćeš ženo! Miša ćemo uvest unutra, koristan je za ekosustav, a ti ćeš dobit svoje večeras, priprijeti joj Noa vragolanski. Ona zahihoće, a prve kapi teških kiša ih počnu zasipati. Izgleda da uskoro isplovljamo, kaže Noa neutralnim glasom gledajući proročki uvis. Žena, zanimljivo, ne reče ama baš ništa te se ponada kako će biti prilike.

Čim su zakračunali vrata za sobom i mišom, ovaj se izgubi u kvadratima prostora, a sivo tigrasti mačak Mosad, ljubimac najmlađeg sina Hama, uzvrpolji se i onjuši zrak u arci. Nešto mu ovdje smrdi. Istina, desno od njega je konj upravo izvršio neugodno obilnu nuždu, ali to nije bilo to. Nesklon, međutim, dubljem propitkivanju propne se na stražnje šape i njuškom zavrti prema svodu neuvjerljivo slijedeći olfaktivni trag, no potom se uvjeri da je vrijeme za spavanje, pa napravi tri kruga oko sebe kao da lovi vlastiti rep i zakunja.

Nešto kasnije, kad ga je onaj isti, sada je u to bio siguran, sumporasti zapah probudio, Mosad se nakostriješi kao dikobraz pred parenje. Arku su već zanosili valovi, Noa se hvatao za kormilo koje ga je vrtjelo kao vjetrenjaču oko svoje osi, a njegovi potomci su žvakali vlastitu dušu, nešto od straha, a nešto od smanjenog apetita. Žena je upravo stavila vješati novu turu opranog rublja na sušenje. Mačak je, unatoč smanjenom postotku hrabrosti koje je uočio među mladim mornarima, kao opsjednut pojurio prema mišu kojeg je spazio kako koristi priliku kotrljajući kokošje jaje koje mu je, ako ćemo lagati, slučajno doletjelo iz gnijezda pravo u njegove kandžice.

Kad je miš vidio sjaj u Mosadovim očima, a ne vele valjda bez veze kako ta stvorenja preko dana skupljaju sunce da bi bolje vidjela noću, zaključi kako je Vrag odnio šalu, pa fiju! - skoči kroz malo okno van u podivljalu vodu koja se već pomiješala s rijekamasuzajezerimamorimaoceanima i zapliva. Mosad se nije dao prestrašiti od silne količine tekućine te hrabro skoči za Vragom grabeći ga oštrim noktima.

Vrag, prerušen u znate-već-koga, shvati da bi se sada i ovdje k'o od šale mogla završiti njegova obećavajuća karijera nezaobilazne medijske ličnosti kojom će nadahnuti mnoge, ne samo Bulgakova i Jaggera, i onog trećeg s fetvom za vratom, pa se odluči za časno odstupanje, neki bi to nazvali kukavičlukom, a drugi pragmatičnošću, te zapliva u neodređene međunarodne vode, vođen preciznim unutarnjim kompasom prema nekom preživjelom kopnu koje će se malo kasnije prozvati, jasno je to svakoj budali, Europom.

Mosad se, nakon iscrpljujuće bitke s valovima, vrati na pramac broda, zalegne unatoč hladnom vjetru na otirač pred zaključanim vratima, čekajući gazdu i prve bukete zraka sunca. Dovijeka će to postati, zasigurno ste primijetili taj detalj, tradicijskom vrijednosti svih mačaka na svijetu.

Loviš zlo pa se izležavaš do mile volje. Ponekad rezultati ne moraju ispasti optimalni jer Bog neke dane zaglavi na manikuri noktiju pa ne stigne biti baš svugdje i uvijek. Ili ipak da? Kakogod, evo vam znanstvenog odgovora zašto je dobro imati doma mačku.

Oceni 5