Zašto dve trećine? Zaplenite me celog!
Izuzetne Cece,
Historijska slučajnost da vam se obema sa dobrim vijestima javljam baš u ponedeljak, obeležiće, siguran sam, jednu presrećnu, proljetnim sjajem okupanu sedmicu u kojoj će vam se sve ljupke želje ispuniti. Prva vaša želja je već moja stvarnost: nakon tužbe vaše poetese, ideološke suradnice #radmilelazić contre moi , te presude da zbog pretrpljenih duševnih oštećenja umjetnici moram da platim preko 1200 eura jer sam parodirao njenu pesmu "Očajni psalam", otkrivajući javnosti da je autorka – vlasnica nacionalne penzije, stiglo je ono što čitav „Peščanik“ mesecima čeka: zaplena 2/3 penzije izvršnog dužnika Luković Petra iz Beograda! Oh, happy day! Ili što bi rekla Tajči: Hajde da ludujemo ove noći!
Kao da čujem vaše hot uzvike: „Money!“, „Shopping se vratio u grad“, „Idemo u Knez“, „A na coffee u Baristokratiju“.
Ironija prelivena cinizmom zaledila se činjenicom da je vlasnica nacionalne penzije (#radmilalazić) putem „Zaplene“ u svoj prihod unela i dve trećine moje nenacionalne penzije; koliko umem da računam, drage 2Cece, kad vaš poetski Guru #radmilalazić uzme svoj harač, mesečno mi ostaje skoro 78 evra! A, koji će mi qurac više!
Važno je da ste vas tri srećne, zadovoljne i site; borba za slobodu mišljenja, posebno za slobodu medija nije laka. Toliko ste se borile protiv cenzure, protiv uplitanja države u novinarske poslove, drsko i hrabro osuđivale autocenzuru, zahtevale apsolutnu slobodu za javnu reč i rečenicu – čak ste u svoju malu, porodičnu redakciju pozvali usamljenu fashion ikonu #radmilulazić da svojim stihovima o očaju, nesreći i depresiji unese malo mraka u vašu Svetlost & Svetost.
Mogli ste, 2Cece, negde sitno, bankarski, na dnu vaših moćnih, antidržavnih, revolucionarnih tekstova da štampate noticu, recimo: *zabranjeno je parodirati tekstove s peščanika. Ništa ne košta, ali je mene koštalo 2/3 ionako nezaslužene penzije.
Trebalo je da znam da je ovo vaše ponašanje pravilo, a ne izuzetak. Da vas podsetim; kad su likvidirane e-novine pre osam godina sa vašeg cenjenog sajta prenele tekst o Emiru Kusturici, zbog čega nas je isti u dva navrata tužio i, naravno, dobio na sudu – na vašem, kako ono beše: cenjenom sajtu, to čak nije bilo zabeleženo ni u fusnoti. Ali, jeste objavili izjavu autora tog teksta koji je u bespuću peščanikove zbiljnosti rekao da je presrećan što su e-novine, zahvaljujući njegovom uratku, drakonski kažnjene.
Očekujem, koliko ovih dana, da objavite neku Srećnu Psalm Poslanicu – na temu kako trošimo Lukovićevu penzionu donaciju; možda sve tri (2Cece + 1Psalm) svratite kod mene u redakcijski komšiluk, tu u Savamalu, tik uz Beograd na vodi; dozvolite da vam toplo preporučim ekskluzivnu večeru u Beton hali, gde možete da birate kao na gradskim izborima – Cantina de Frida, Ambar, Lavash, Promaja ili Papalada.
I miris i okus; i boje i crnobelo; i povrće i voće; i meso i meso; i Petar i Luković; i uvek dragi Viši sud koji očijuka s Peščanikom bez parodije.
Bon Appétit!