Zbor spašenih
MI SPAŠENI
Iz čije je šuplje kosti smrt već svoju frulu rezala,
Po čijim je tetivama smrt gudalom već potezala -
Naša tijela još tuže
Osakaćenom svojom glazbom.
Mi spašeni,
Omče sukane za naše vratove još vise
Pred nama u modrom zraku -
Još se pješčane ure pune našom kapajućom krvi.
Mi spašeni,
Još nas uvijek izjedaju crvi straha.
Zvijezda nam je zakopana u prah.
Mi spašeni
Molimo vas:
Polako nam pokažite svoje sunce.
Korakom nas vodite od zvijezde do zvijezde.
Dajte da se polako učimo životu.
Inače bi pjesma kakve ptice,
I punjenje kante na zdencu moglo
Provaliti našu slabo zapečaćenu bol
I otplaviti nas -
Molimo vas:
Ne pokazujte nam još psa koji grize -
Moglo bi biti, moglo bi biti
Da se raspadnemo u prah –
Pred vašim očima raspemo u prah.
Jer što drži naše tkivo na okupu?
Nas ostale bez daha,
Čija se duša njemu vinula o ponoći
Davno prije no što nam se tijelo spasilo
U arki trenutka.
Mi spašeni
Stišćemo vam ruku,
Prepoznajemo vaše oko -
Ali okuplja nas samo još rastanak,
Rastanak u prahu
Drži nas na okupu s vama.
(CHOR DER GERETTETEN)
*Prevela s njemačkog Truda Stamać