Alberto Kaeiro: Čuvar stada (XLIX)
Fernando Pesoa

Photo: proseandopoesia.com.br

Život teče u meni kao reka duž svog korita

Donose mi svećnjak i žele laku noć.

I moj zadovoljni glas uzvraća „laku noć“.

Daj bože da mi život uvek bude to:

Dan sunčan ili od kiše blag,

Ili olujan kao da je smak Sveta,

Prijatno veče i grupice šetača

Posmatrane radoznalo sa prozora,

Poslednji prijateljski pogled upućen spokoju drveća,

A zatim, da mogu, kad se zatvori prozor i svetlost utrne,

Bez čitanja, bez pomišljanja na bilo šta, čak i bez sna,

Da osetim život kako teče u meni kao reka duž svog korita,

A napolju tišina ogromna kao neki bog koji spava.

*Prevela  s portugalskog Jasmina Nešković

Oceni 5