Život u ritmu vinila

Mirna su poslijepodneva rijetkost pa ih volim precizno, poput arhitekta, isprojektirati. Nasučem se pokraj kolekcije longplejki i prekopavam po sjenama prošlosti. Za danas sam si odlučio pokloniti ponavljanje gradiva iz predmeta Pretenders II. Hop, igla je u utoru, Chrissie se ljuti i plače istovremeno. Nitko to ne radi bolje od nje. Ipak, ruka mi se automatski pokrenula prema zasebnoj sekciji ploča, onoj neoznačenoj, u kojoj je jasno vidljivo da je riječ o domaćim izdanjima…  Počeo sam izvlačiti naslove: Kad nedjelja prođe, Zastave, Uspavanka za Zoroa, Čuvaj se!... A onda se ta plima riječkih izdanja iz osamdesetih nametnula kao tema i izazov – postoje li evidentirane sve longplejke iz tog perioda, pokoja ranije objavljena kao i novija izdanja iz ovog stoljeća? Pokušat ću zaista nikoga izostaviti, bez obzira na osobni ukus ili žanr pojedinog izvođača, a najbolji je put kronologije, počevši od...

1979. godine

Vrijeme i zemlja je bio bend koji je predvodio Nenad Bačić, pjevač i gitarist, ali u kojem su svoje mjesto našli i klavijaturist Davor Tolja, bubnjar Joško Serdarević, basista Marinko Radetić. Oformljeni u doba punk revolucije, Vrijeme i zemlja su njegovali suprotan stil utemeljen na kantautorskoj pretpostavci s utjecajima šansone, popa i nešto jazz elemenata. Optimistično nazvan Vrijeme i zemlja I, long plej je objavila RTV Ljubljana, no album ne nailazi na osobite simpatije među kritičarima pa se bend uskoro razilazi, a Tolja smišlja kako nove tehnološke proizvode iskoristiti za buduće projekte. Album je reizdan na CD-u trideset godina poslije, kod Scardone.

1980. godina

Paraf je u lipnju realizirao – konačno možemo reći – debi album A dan je tako lijepo počeo... Materijal je objavljen s nešto kompromisa, pa je Narodna, u narodu poznata kao Policija, doživjela tekstualne preinake prilagodivši je potrebama socijalističkog duha, no i dalje je na ploči bujala ogromna količina provokacije i mladalačkog bunta. Zanimljivost tog krucijalnog riječkog albuma je da NE sadrži pjesme Rijeka i Moj život je novi val, koje su objavljene na singlici nekoliko mjeseci ranije. Album je objavila RTV Ljubljana.

1981. godina

Paraf izlazi s potpuno novom postavom iz garaže, bez Valtera Kocijančića, ali ojačani pjevačicom Vim Colom, klavijaturistom Raoulom Varljenom i gitaristom Mladenom Vičićem Ričijem. Album Izleti je potpuno drugačijeg zvuka od debija, naslonjen na britanski novi val, čime stječu širu afirmaciju i popularnost u Jugoslaviji. Kao koncertni favoriti s ploče su se izdvojile Javna kupatila, Pobuna bubuljica, Fini dečko. Kao i prethodni, i ovaj je album objavila RTV Ljubljana.

1983. godina

Kad nedjelja prođe je naziv debi ploče grupe Xenia, koju su oformili autor i gitarist, Robert Funčić i pjevačica Vesna Vrandečić. Njih su dvoje već od ranije nastupali kao akustični duo, no kad im se pridružuje ritam sekcija bivšeg Vrijeme i zemlja, okreću se zvukom prema novom valu na tragu u uvodniku spomenutih Pretendersa. Fantastičnim pjesmama Moja prijateljica, Povezi me (tj Vjetar u kosi), Iznenadi me osvojili su eter, kako radijski tako i televizijski, pa su postali jedan od najatraktivnijih koncertnih izvođača Jugoslavije. Album su snimali u Švedskoj, s producentom Tinijem Vargom, a objavio ga je Jugoton.

Nenad Bačić se neko vrijeme premišljao o budućem statusu svog sastava Vrijeme i zemlja, pa je krenuo u snimanje drugog albuma. No, kako se pokazalo, to je bio preveliki zalogaj, pa se taj projekt pretvorio u prvi samostalni album nazvan Takvu te neću. Nenad, odsad se naime tako predstavljao, međutim, nije uspio nametnuti svoju kreaciju široj publici pa je ploču, koju je objavio PGP RTB, danas gotovo nemoguće pronaći. Album je snimljen kod Andreja Baše, a remiksiran u njujorškom studiju 37. Nema, nažalost, tonskih zapisa na you tubeu.

1984. godina

Čuvaj se! je najpoznatija i najprodavanija ploča ikada u riječkoj pop/rock povijesti. Marina Perazić osvajala je sve naslovnice časopisa svojim likom, ali i djelom, a zlatna ploča koja potvrđuje vrtoglavu tiražu danas vjerojatno Davoru tavori na nekom opskurnom mjestu. Ploča je proglašena albumom godine u Jugoslaviji, a Denis&Denis proizvod je objavio Jugoton, preko noći ih pretvorivši u mega zvijezde nakon debi singlice Program tvog kompjutera.

Orwellovska godina pokazala se presudnom u slučaju Xenije. Iako su objavili sjajan i hitoidan drugi album Tko je to učinio? (Jugoton), bespovratno su se razišli! Funčić je razloge prestanka rada argumentirao, unatoč velikoj medijskoj popularnosti, nezadovoljavajućim prodanim tiražom albuma i zasićenjem pisanja ženskih pjesama. Ploču je producirao jedan od najboljih hrvatskih gitarista, Vedran Božić. Vesna se u potpunosti prestala baviti muzikom, dok je Robert i danas cijenjeni autor i producent. Ovaj i prethodni album reizdani su na jednom CD-u 2010. godine u matičnoj kući koja se od početka devedesetih naziva Croatia Records.

Posljednji album Parafa, Zastave, otisnut je kod drugog slovenskog izdavača Helidon, samo mjesec dana nakon smrti 22-godišnjeg gitariste Roberta Tičića Tice. Zastave su nastale pod utjecajem istoimene knjige Miroslava Krleže, a temama su članovi Parafa zadirali u blisku povijest, ali su itekako ocrtali i dvojbene konture budućnosti. Neke od prijetnji koje su iznosili u tekstovima, nažalost, pokazale su točnim, poput one u sjajnoj Kad se oglasi ili pak U pobjede nove. Ovaj se album drži njihovim najzrelijim radom, no zbog nekomunikativnosti i loše distribucije ploča prolazi gotovo nezamijećeno. Vremenom, taj se materijal u potpunosti revalorizirao postavši jednim od najvažnijih i najodvažnijih u domaćoj produkciji. Sva tri albuma Parafa su digitalizirana početkom 2016. godine, te su objavljena pod okriljem Dallas Records. Tijekom sljedećeg perioda očekuje se i njihovo fizičko ukazanje.

1985. godina

JNA je radila uvijek i prekovremeno, pa su samo rijetki uspijevali odolijevati upućivanim pozivima za služenje narodu. Među privilegiranima se nije našao niti Davor Tolja, pa je bio prinuđen, umjesto kompletnog albuma, sklepati nešto snimaka za mini album. Na svojim kratkim dopustima iz vojske ipak uspio je smisliti briljantne pop pjesme poput Voli me još ovu noć, Soba 23 i naslovnu Ja sam lažljiva, pa je Jugoton uskoro imao u rukama još jedan hit proizvod. Za kraj godine Marina je dobila titulu najbolje pjevačice, a erotizirani spot Soba 23 proglašen je najboljim videom. Zanimljivo, kazetno izdanje je, zbog kratkoće materijala, bilo obogaćeno s dvjema demo snimkama: Gluhi telefon i Mala noćna zadovoljstva. 2010. godine Croatia Records je reizdala oba albuma, a bonus je bila pjesma Oaza snova koju su te godine Denis&Denis izvodili na MESAM-u.

Jedno od najopskurnijih izdanja iz riječke pop povijesti ima naslov Jolly Joker. Potpuno nepoznatog pjevača i autora Damira Pandura, koji se krio pod gornjim pseudonimom, objavila je beogradska kuća PGP RTB, i napravila pravu pomutnju na lokalnoj sceni budući da nitko nije znao o kome je u stvari riječ. No, kako da bilo, Jolly Joker je snimio elektro pop album tipičan za senzibilitet osamdesetih na tragu Denis&Denis, ili stranih Heaven 17, u produkciji i u autorskoj suradnji s Andrejom Bašom. Iako je ploča profesionalno napravljena, na onodobnom top tehnološkom proizvodu Commodore 64, te je sadržavala nekoliko obećavajućih potencijalnih hitova (Jolly Joker, Gloria, Bermudski trokut), nije zaživjela na terenu te je netragom nestala. Damir Pandur se nekoliko godina kasnije odrekao glasa pa je pod novim pseudonimom Jol objavio instrumentalni album 1992 godine, a onda je još nekoliko godina kasnije objavio kazetni album. Više se ne bavi aktivno glazbom, ali podučava osnove gitare.

Mali princ su dobili priliku snimati svoj jedini album komotno u studijima matične im izdavačke kuće PGP RTB. Po Beogradu su se lijepo usput i zezali dva mjeseca, pa je materijal s obećavajućim pop zvukom i prikladnim tinejdžerskim temama obećavao zgodan prolaz na televiziji i radiju. Sve je bilo gotovo u svibnju '85. Onda je valjalo pričekat termin za miksanje, a u međuvremenu je došlo do promjene na čelu izdavačkog diva, pa je u fotelju urednika zasjeo Oliver Mandić. Nije mu se sviđalo, tako sam izreferiran od strane članova Malih, to što je čuo, pa je materijal skupljao prašinu par mjeseci na stalaži u skladištu. Ipak, momci su nastavili zivkati telefonom, jer dolazilo je ljeto a znamo kako je kod diskografa tijekom tog doba - pustoš, a ondje ih je sekretarica pristojno informirala kako sad nema baš nikoga. Nakon 654 poziva iz Rijeke, beogradski je izdavač uzeo stvari u svoje ruke i onako nedovršene snimke otisnuo na vinil. U top ne-vrijeme za izvođača, u kolovozu, album se našao u nekim prodavaonicama ploča. Mali princ su uskoro objavili još jedan singl, a onda i razlaz. Duško Rapotec Ute je nastavio svoju autorsku i sviračku karijeru, a i basist Željko Kirinčić Kirija se uskoro našao u potpuno novoj postavi Denis&Denis, dok je bubnjar Tonči Grabušić najprije angažiran na albumima Đorđa Balaševića, a potom se našao u raznim jazz formacijama, Bruno Baričević je bio gitarist, Miljenko Gržalja svirao je saksofon te se povremeno našao u pratnji Meri Trošelj, a Bruno Nacinovich je nastavio svoju pjevanje u HNK Ivan pl. Zajc, dok je drugi klavijaturist Gordan Stanković danas cijenjeni pravnik.

1986. godina

Još jedan lokalni raritet se krije iza imena grupe Arkana. Naime, debi album objavila je RTV Ljubljana pod inspirativnim naslovom Noću mi se često... koji je zvukom naslonjen na funk pop soul zvuk tipičan za tu deceniju. Ploča nije ipak naišla na šire zanimanje, iako ima dopadljivih dijelova, no slabim angažmanom izdavača natjerala je uskoro članove na povlačenje sa scene. Zanimljivost je da je najmlađi član Arkane bio 15-godišnjak, zadužen za klavijature. Vedran Križan je nastavio uspješnu karijeru kroz Denis&Denis, En Face, Laufer, Fiumens, Manofon i jedan je od najzaposlenijih na mnogim snimkama u sljedećih tridesetak godina. Pjevač, Ivica Petričević, vremenom se afirmirao kao graditelj cigar box slajd gitara. Ostali članovi Arkane su bili Argeo Jovanovich (ex Tadaima) na bubnjevima, basist Damir Pavešić i gitarist Duško Gembić. Album je sniman tijekom 15ak dana u studiju Boruta Činča, klavijaturiste iz Buldožera.

1987. godina

Skupne kompilacije nisu rijetkost u diskografiji. Dapače, one su glasnici novog vremena i zvuka. Rijeka – Paris - Texas je generacijski presjek lokalne scene, objavljen u Založbi Helidon, Ljubljana, ali pod etiketom Dallas, u travnju te godine. Promocija, suha, tj. samo uz druženje i muvanje, se održala u Opatiji, u bircu poznatom kao Mario. Na ovoj legendarnoj ploči svoje su mjesto našle pjesme poput Noćas se Beograd pali, Ima li nešto, U rupi od smole, Ogledala su oko mene, Bombe i bomboni, Ritam promjena, Hramovi. Album nije nikada reizdan, no gotovo su sve navedene stvari mogle čuti na još jednom odličnom trostrukom kompilacijskom CD boxu, Antologija riječkog novog vala, Dallas Records iz 2008. godine.

A to što mezimice riječke rock scene, Opatijke Cacadou Look, nisu ugurane na gornju kompilaciju, bilo je iznenađenje svima izvan tog muzičarskog kruga. Jer, naime, bila je javna tajna da su one upravo dovršile svoj debi album u produkciji Huseina Hasanefendića, i da će Tko mari za čari, za koji mjesec se pojaviti u prodaji putem Jugotona. Cacadou Look su prva ženska grupa koja je realizirala album u Jugoslaviji! Pitak i šarmantan power pop zvuk osigurao im je medije, a na koncertima nisu samo sjajno izgledale već su tako i svirale, unatoč mnogim nevjernim tomama. Na albumu su surađivali, inkognito, mnogi lokalni glazbenici, a jednu od pjesama, Ne dozvoli, napisao im je Vlada Divljan iz Idola.

Još u rujnu 1986. Marina je napustila Denis&Denis da bi se posvetila samostalnoj karijeri. I zaista, samo godinu kasnije u rukama je držala vlastiti album Marina, objavljen za matičnu joj kuću bivšeg sastava, Jugoton. Za svejugoslavenski hit Kolačići dobila je pomoć od Zorana Lesendrića Kikija iz beogradske grupe Piloti, a ostali suradnici autori bili su još Robert Funčić, Srđan Jul, Alka Vuica, Marina Tucaković i Zoran Aničić. Produkciju ovog, zlatom obilježenog albuma, potpisao je Mato Došen. Nakon tog blic poteza, sa suprugom Ivanom Feceom Firčijem, bubnjarem iz EKV, odlazi u New York. Puno puno godina kasnije oglasila posljednjim albumom Ista kao more (1998). Sudjelovala je u reunion turneji Denis&Denis 2013.

Pankerski zvuk Rijeke donekle su remetili momci iz hevi metal družine Dr Steel čiju su debitantsku ploču objavili PGP RTB. Kako na Kvarneru nikada nije zaživjela legenda o Divljim jagodama, tako se i na Dr Steel pomalo sumnjičavo gledalo. I slušalo. No, to nije smetalo publici u Bosni i Srbiji da ih obožava i pohodi njihove koncerte, te im osnivaju fan klubove. Naslonjeni na imidž i prženje Judas Priesta, Čekam na noć je album mačoida, autentični hevi metal proizvod s kojeg trešte bijesna gitarska sola i vriskovi dostojni Belzebubovih poklonika. Šteta je da njihova karijera nije doživjela diskografski nastavak, već se materijal sniman početkom 90-ih u formi CD-a objavljuje s debelim zakašnjenjem od desetak godina pod nazivom Učini nešto/Heaven&Hell. Članovi su sastavi bili Boris Sarajlić Sara na vokalu, Željko Pajić na bubnjevima, Davor Vučetić na bas gitari, Dalmo Tomin i Miro Klarić na gitarama.

Putokazi su objavili eponimnu debi ploču koju danas ne vole isticati kao sastavnim dijelom svoje diskografije. Nije ni čudo jer je album prepun pjesama koje potiču omladinu na radne akcije, udarničkih stihova i samoupravno socijalističkih krilatica. Ploču je otisnuo Jugoton u travnju, a snimljena je u studiju AB, što su inicijali Andreja Baše. Album nije obećavao blistavu budućnost, ali Putokazi su se kasnijim proizvodima isprofilirali u vrsne interpretatore zanimljivih elektro i etno kombinacija. Nema zapisa iz tog doba.

Dakle, ovako – Nenad Bačić se preselio u Ameriku nakon uspješnog prvog albuma. Ondje je prilagodio prezime u neskromno Bach, pa je za malog diskografa Public Records, snimio i objavio ambiciozno nazvan album Greatest hits, koji suprotno nazivu, nije sadržavao smeš uspješnice. Radilo se o autorskim pjesmama pjevanim na engleskom, a iz misterioznih razloga, album je Greatest hits licencno objavio PGP RTB, sa sličnim uspjehom kao i prethodni. Ali je to napravljeno sljedeće godine 1988., pa shvaćate da se tu kronologija malko stavlja u dvojben položaj.

* Vlado Simcich Vava je riječki gitarist, autor, producent i književnik, najpoznatiji po činjenici da je bio članom grupe Laufer u njihovu najintenzivnijem razdoblju od 1993. pa do razlaza 1996. godine, kada su i objavljeni svi nosači zvuka. Ovaj tekst, sa dozvolom autora, prenosimo sa sajta mojarijeka.hr 

U IDUĆEM NASTAVKU: RIJEČKE LONGPLEJKE  OD 1988. DO 1994.