XXZ magazin preporučuje
I May Destroy You S

Iz serije "I May Destroy You"

Photo: HBO

Žrtve do kojih nam nije stalo

Film

Horse Girl (2020)

Ko je gledao Glow vrlo dobro zna ko je Alison Brie. Upravo je njena gluma ono što Horse Girl čini filmom koji zaslužuje malo vremena.

Priča počinje kao mnoge druge romantične komedije, pa liči na kliše o uvrnutoj junakinji koja nikako ne može da se uklopi u društvo, i povede normalan razgovor. Sarah (Brie) voli konje, zapravo jednu kobilu sa kojom deli datum rođenja, i koju je jahala u detinjstvu, te horor seriju Čistilište, koja će kasnije postati izvor mnogih njenih halucinacija. Film se brzo pretvara u priču o mentalnoj bolesti, a kako glavna junakinja počinje da zaboravlja gde je provela izgubljeno vreme, te da sve dublje klizi u snove i paranoju.

Iako ne najbolji od svih filmova koji su se bavili ovom tematikom, Horse Girl drži pažnju, a najviše zahvaljujući glavnoj glumici.

The Day I Became a Woman (2000)

Jedan od značajnijih filmova u poslednje dve decenije je sigurno i The Day I Became a Woman iranske rediteljke Marzieh Makhmalbaf.

U duhu eseja Monik Vitig – Ženom se ne rađa – ovaj film prati tri žene, a u ključnim trenucima njihovih života. Prva epizoda tako prikazuje Havu, koja se sprema da proslavi deveti rođendan, i prestane da se igra sa dečacima. U drugoj epizodi pratimo mladu biciklistkinju koja učestvuje u trci, dok je muški članovi porodice gone, a zbog toga što ženi „ne pristaje takva aktivnost“. U trećoj se srećemo sa staricom koja kupuje sve što nije mogla da priušti dok joj je muž bio živ.

Film nudi slike koje imaju neverovatnu moć, najpre psihološku, te ostaje u svesti, ali i u podsvesti onoga koji ga pogleda.

Serije

I May Destroy You (1. sezona, 2020)

Genijalna Michaela Coel donosi seriju koju bi morali da pogledaju svi oni koji žele da bolje razumeju život i modernost koja nas okružuje. Svi smo eksploatisani i svi eksploatišemo, ali se neke žrtve ipak uzimaju manje ozbiljno od drugih.

Coel je rediteljka, scenaristkina, producentkinja, te glavna glumica, i donosi nam kompleksnu dramu sa elementima mračne komedije, i priču o seksualnom nasilju i diskriminaciji. Arabella Essidieu (Coel) posle nasilja koje je preživela, a kojeg se ne seća budući da ju je nasilnik prvo drogirao, pokušava da nastavi život, ali i da se izbori za pravdu – ne samo za sebe, već i za sve ostale. U početku ne želi da se bavi onim što joj se dogodilo, ali napad utiče na život i zdravlje, pa dobijamo dragocen uvid u psihologiju žrtve, te posledice nasilja.

Coel, koja je odgovorna i za seriju Chewing Gum, jedna je od talentovanih zvezda u usponu, i spremni smo da pratimo sve što u budućnosti bude radila.

Unsolved Mysteries (1. sezona, 2020)

Serija Unsolved Mysteries još jedan je povratak u prošlost – rijaliti program koji se bavi zločinima koji nikada nisu rešeni. Za razliku od verzije iz osamdesetih godina prošlog veka, ova sezona izlazi i izvan granice Sjedinjenih Američkih Država, pa nas vodi i u Francusku, te monstruozan zločin koji je obrisao čitavu jednu porodicu.

Svaka epizoda donosi drugu priču, a na kraju se od gledalaca traži da se jave ukoliko imaju bilo kakvu informaciju o nerešenim slučajevima. Svet je ponekad monstruozniji i od najmračnijeg horor filma.

National Treasure (mini serija, 2016)

Koliko je frustrirajuće i naporno, da graniči sa nemogućim, procesuirati seksualnog predatora koji je pritom poznat i priznat u svojoj struci kristalno je jasno već par godina. Još teže je bilo u decenijama koje su prethodile, samim tim što mnoge optužbe nisu ni mogle biti iznete javno i na svetlost interneta. Niti je postojala ta čuvena politička volja kao rezultat pritiska dovoljno senzibilisane javnosti.

Dok kod nas još ništa ne mogu Jutki (istina, ni priznat ni poznat) i javnim ličnostima koje seksualno iskorišćavaju maloletna lica, ili vređaju, tuku i zlostavljaju žene, u svetu se sa slučajem Harvey Weinstein i ženama koje su njega optužile za seksualno zlostavljanje situacija drastično promenila. Neposredno pre nego što se to dogodilo, a ipak ne tako davno (2016), u Britaniji se pojavila mini serija kojoj nikakav nastavak nije ni potreban.

U četiri brutalne i precizno tačne epizode National Treasure donosi studiju fiktivnog slučaja koji je pak ogledni primer i TV prethodnica za sve što je usledilo i o čemu se u javnosti raspravljalo. Serija prati obožavanog britanskog glumca na zalasku karijere kojeg nekoliko žena optužuje za zlostavljanje i prikazuje kako se takvi slučajevi zatvaraju, kako se te žene i njihovi iskazi tretiraju, kako reaguje porodica optuženog, kako reaguje on sam... I bićemo sve vreme na iglama, pitajući se jeste li ili nije, o čemu se radi, zašto se likovi ponašaju tako kako se ponašaju... Zato je National Treasure odlična serija, u svim svojim elementima, od scenarija do glume, režije, fotografije... I ne, nema tu ni „l“ od lomače i lova na veštice, tek gorke istine koja nam se pakuje u fikciju i čuveni disklejmer „Svi likovi i događaji su izmišljeni; svaka sličnost sa stvarnošću je slučajna“. Nažalost, znamo da nije.

The Disappearance (mini serija, 2017)

Toliko smo se serija i filmova sa sličnim zapletom nagledali, da nije zgoreg pomenuti i ovaj kanadski primer. Serija The Disappearance bavi se slučajem nestalog dečaka i agonijom kroz koju njegova porodica prolazi kako bi ga našla. Za ovu seriju, pored krucijalnog pitanja zašto je nestao, važna je upravo ta agonija, odnosno razvojni put koji prolaze njegovi roditelji, deda i tetka, svako za sebe, ali i kao deo porodične celine.

Malo je reći da su spoznaje do kojih će doći bizarne i okrutne, dok je pitanje koliko su i da li su uopšte katarzične. Ova serija, tako, ima zaokruženu priču i dobro skrojen kraj koji pak nije uvijen u ukrasni papir i mašnicu. Muka, tuga i izvesna tupost, uprkos razrešenoj situaciji, na kraju ostaju da lebde u vazduhu i glavama gledalaca, ali baš tako i treba da bude. Nema razloga da se bilo šta razblaži i zbog toga serija nikog ne ostavlja ravnodušnim. Da li je sve do kraja izvedeno kako treba i bez problema – jasno je da nije. Međutim, uz sve manjkavosti, The Disappearance vredi pogledati jer postavlja važno, a ipak nedovoljno prežvakano pitanje – šta i u kojoj meri formira čoveka - sredina ili nasleđe, vaspitanje ili geni.

Knjige

Vladan Desnica „Zimsko ljetovanje“

Kako smo gorljivo raspravljali o lektiri čitava tri i po dana, rešili smo da ne dopustimo toj temi da zamre i u narednih nekoliko nedelja preporučujemo dela koja se nalaze ili koja bi trebalo da se nađu na spisku lektire.

Vladan Desnica je, za razliku od Desanke Maksimović, ostao bez branitelja, pa je red da pored „Proljeća Ivana Galeba“ (izbačenog iz obavezne i uvrštenog na spisak lektire po zboru), podsetimo i na Desničin roman „Zimsko ljetovanje“, nepravedno zapostavljen, a za naše regionalne prilike i te kako relevantan. Život u Smiljevcima 1943, gde Zadrani beže od savezničkog bombardovanja nakon kapitulacije Italije, ne podseća umnogome na naše trenutne prilike, ali mentalitet koji odlikuje i građane i seljane svima nam je dobro poznat. Na kraju krajeva, o čemu god da se piše, važno je pre svega kako se piše. Stil Vladana Desnice je besprekoran, a njegove knjige zaslužuju da im se iznova vraćamo.

Philip Kerr „Dama iz Zagreba“

Ko voli Kerra, voleće i ovaj roman; ko voli Kerrove romane sa Berniejem Guntherom kao glavnim likom, naročito će voleti ovaj roman. Gunther, nacista koji mrzi naciste, na svom će se neizvesnom životnom putu naći i u našim krajevima, tačnije Banjaluci, Zagrebu i Jasenovcu, u epizodi koja posebno intrigira. Kako prekaljeni nacista teško preživljava to što vidi u Jasenovcu, te zaključuje da čak ni njegovi Nemci nisu tako surovi, posebna je priča. Kako se odvija njegova ljubavna saga, te ko je dana iz Zagreba, još je zanimljivije za otkrivanje. Kerr nam pak u svojim beleškama otkriva da je lik dame nastao između ostalog i po uzoru na Hedy Lamarr, kao i da je mimo toga sproveo iscrpno istraživanje o prilikama u Drugom svetskom ratu i ličnostima koje pominje.

U Srbiji se ovaj istorijski triler može naći samo u originalu, dok je u Hrvatskoj preveden i može se naći u izdanju kuće Ljevak.

Viktor Peljevin „DPP iz niotkuda u nikuda“

Vraćamo se Peljevinu, koji je ovom knjigom zaokružio poetički put započet romanima Čapajev i Praznina i Generation P. Centralna tema i ovog puta jeste položaj savremenog ruskog čoveka razapetog između sovjetske prošlosti, globalističkih zapadnih uticaja i ruske realnosti kojoj su jednako i daleka i bliska ova dva principa.

Pratimo glavnog junaka Stjopu, a kroz apsurd, ironiju i komiku. On je vlasnik dobrostojeće banke, jedne od mnogobrojnih koje u eri tranzicije ka Zapadu niču gotovo svakodnevno. Velikog poslovnog umeća on gotovo i nema, a posao vodi oslanjajući se na rad drugih, a ponajviše na sreću, ili usud, ili sujeverje, uslovljeno fiksacijom na pozitivni i negativni broj koji određuju njegov život i sva kretanja, koje on prepoznaje i traži u svim situacijama.

Pesme

Dolazak leta naizgled nikog nije bacio u uobičajenu euforiju, godina se nastavlja baš onako kako je i počela, a ni letnji hitovi nisu više kao što su bili. Stoga se prisećamo nekih starih pesama - jedne od pre 21, druge od pre 25 godina. Obe pripadaju bendovima koje predvode Škotlanđanke, svaka sa svojim posebnim senzibilitetom. Čini se da se našim čitaocima sa Facebooka izbor posebno svideo, pa bi bilo lepo da ga podelimo i sa onima koji nisu na toj društvenoj mreži.

 

Nostalgija

The 39 Steps (1935)

Odlučili smo da se posvetimo Alfredu Hitchcocku, te da u nekoliko narednih nastavaka podsetimo na sve njegove filmove.

Glavni junak pokušava da pomogne neprijateljskom špijunskom agentu, ali kada ovaj bude ubijen prinuđen je da beži kako bi spasao sopstveni život. U tom procesu pokušava i da razbije špijunski krug koji je tu da bi se dokopao strogo poverljivih informacija

Dokumentarni film

Bruce Lee and the Outlaw (2018)

Nicu, dečak-beskućnik, postaje štićenik ozloglašenog ‘Bruce Leea’, te se useljava u tunele ispod Bukurešta, gde žive i druga deca bez doma i roditelja. Kako odrasta polako shvata da ’Kralj podzemlja’ nije otac koji mu je potreban, a film nudi važan pogled na život malih beskućnika, te svu težinu koja većini nije poznata.

Kratki film

Olla (2019)

Nakon što se javi na oglas, mlada žena iz Istočne Evrope stiže u francusko predgrađe. Između nje i oglašivača postoji jezička, ali i mnoge druge barijere, a muškarac koji je dozove u svoju kuću polako počinje da na nju gleda kao na stvar. Njena priroda je ipak drugačija, pa je sloboda možda važnija od sigurnosti.

Video igre

Dwarf Fortress: Igra koja je nastala samo iz donacija

Dwarf Fortress, delom simulacija u kojoj igrači grade i čuvaju svoj svet, a delom RPG, je video igra koju su još 2002. kreirali Tarn i Zach Adams. Prva verzija objavljena je 2006, a pažnju je privukla zbog toga što ju je kreirao tim od samo dva člana, te zbog toga što je završena samo uz pomoć donacija.

Igra se od marta 2019. sprema i za Steam, te Windows, a najpre zbog toga što su kreatori poželeli da pronađu i dodatne načine da monetizuju svoj proizvod. Od početka se sve zasnivalo samo na tekstu, a u februaru 2020. godine stiglo je ažuriranje kojim se zaokružio sedamnaestogodišnji rad na igri.

Igrači tvrde da su najbolji deo igre nasumično generisana čudovišta. Jedini način da se njihov izgled zamisli i razume bilo je iščitavanje opisa, ali Steam verzija dobija i grafiku, tako da će igrači svoje monstrume sada moći i da vide. Onima koji su navikli na ASCII prirodu igre sve još uvek izgleda nadrealno, a nedavno su se pojavile i ptice koje su takođe deo igre, te ilustracije koje se opisuju kao ozbiljna umetnost.

Sa pticama su došle i semenke, iz kojih se rađa flora, čime se upotpunjuje svet bizarnih čudovišta, a tu su i ozbiljni monstrumi, poput džinovske ptice Kivi, koja dolazi bez perja i kože, a kako bi uništila sve ono što je igrač sagradio.

*Kontrapreporuke

Kiss Me First (1. sezona, 2018)

Najteže je kad propadne ono što je dobro počelo.

365 days - 365 dni (2020)

Kao 50 nijansi sive, samo još veći trash – to je verovatno bio zaključak brainstorminga autora ovog filma, trenutno najgledanijeg, što na Netflixu, što na svim mogućim ilegalnim sajtovima. Za ovaj internacionalni uradak svi nastavci 50 nijansi su mila majka i vrhunac filmske umetnosti. Pomaže u tome svakako i gluma Jamieja Dornana, koji je vrhunski u svemu što radi, za kojim ne zaostaje ni Dakota Johnson. Koliko god da su im uloge u 50 nijansi jednodimenzionalne i nezahvalne za rad, ljudi su dali sve od sebe, postali planetarno popularni, dobro zaradili i posvetili se nekim boljim projektima. U 365 dni čak ni to nije slučaj. Koliko god da je scenario loš (a bolno je loš!), glumci mu nimalo ne pomažu, naprotiv. Dijalozi kao da su ispali iz niskobudžetnog pornića, tako su i napisani i odigrani, a kad dođe do akcije, ona nije dorasla ni porno filmovima, ni erotskim, ni nijansama ni romantičnim komedijama, ni urnebesnim komedijama, ničemu. Čak ni scene seksa nisu vredne gledanja, pošto su one verovatno jedini motiv za milionske preglede. Kao što je dobro primetio neki gledalac-kritičar – to je jedan od onih filmova koje premotavate kako biste došli do dobrih delova, da biste na kraju videli da dobrih delova – nema. Više pročitajte ovde.

 

Oceni 5